Pred očima mi se pojavljuju dvije slike. Prva prikazuje djetešce Isusa u štalici koji već tada biva upoznat sa surovosti ovoga svijeta, s ravnodušnošću, s nepravdom. Isusa koji je blizu malenima. Druga slika prikazuje Isusa koji nosi križ do mjesta svog raspeća. Ponizan, strpljiv do samog kraja, radi mene i tebe, uzima križ znajući što ga čeka, a to sve čini s neizrecivom ljubavi prema nama. Pažnja mi ostaje na liku djetešca Isusa, na malenom čudu koje je od svojeg početka suočeno s raznim opasnostima, a sve zbog ljudi i ravnodušnosti. Jesam li spremna ispuniti svoje srce ljubavlju i toplinom kako bi se on tu nastanio i bio na sigurnom? Jesam li spremna prihvatiti dar neizrecive ljubavi koji mi on daje? Jesam li spremna reći: Gospodine, ne znam mnogo, ali znam da si radi mene došao na svijet i da si mi dao neizmjernu ljubav preko svoga križa.