Vlastimil Dufka ima 55 godina, a dio Družbe postao je 1989. godine, malo prije početka revolucije u Slovačkoj. U to vrijeme bili su zabranjeni muški redovi te je u Družbu ušao u tajnosti.

Kako ste osjetili poziv?

Moj poziv za svećenika imao je veze s mojim pozivom u umjetnosti. Imam još dva brata koji su također isusovci i svi smo na neki način povezani s umjetnošću. Nas dvojica smo muzičari, dok je treći brat slikar. Poziv sam osjetio negdje na drugoj godini akademije. Razmišljajući o svome pozivu, razmišljao sam i o braku i o religioznom životu. Znao sam zamišljati kakva bi bila moja obitelj, ali s druge strane znao sam zamišljati kakav bih bio i kao svećenik ili časni brat. Shvatio sam da moram donijeti odluku o pozivu jer ne mogu biti otvoren za obje opcije. Kao student svirao sam u jednom internacionalnom orkestru i imali smo turneju po Europi. Kasnije sam shvatio koliko mi je period promišljanja o pozivu i to putovanje bilo potrebno kako bih donio odluku. Shvatio sam da je Bog izvor ljepote koju sam doživljavao, a ljudi su vrlo važni mostovi koji tu ljepotu prenose. Bog me vodio kroz umjetnost i kad sam ušao u Družbu tražio sam način kako bih mogao uskladiti muziku i teologiju.

Jeste li uspjeli ostvariti želju da uskladite muziku i teologiju?

Kada sam razlučivao o pozivu, prva želja mi je bila da budem časni brat i uz taj poziv da se bavim i muzikom. U novicijatu sam ponovno razmatrao o svom pozivu i pomislio da bih možda mogao više pomoći kao svećenik. Oduvijek sam želio studirati filozofiju i teologiju pa je i to bio jedan od poticaja da se odlučim za svećenstvo. Kasnije sam tražio kako da povežem umjetnost i teologiju te sam mogućnost za to pronašao u liturgiji. Ona u sebi sadrži i duhovnost i umjetnost. Muzika mi je bila poput alata koji me vodio u mojoj specijalizaciji i ostvarivanju ove želje. Trenutno podučavam na sveučilištu na katedri za pastoralnu teologiju i liturgiju, te radim i na Magisu. Sve što trenutno radim jest veliki dar za mene.

Zašto ste izabrali baš Družbu Isusovu?

Shvatio sam da su isusovci vrlo dobri u prihvaćanju različitih talenata. Cijene prirodne darove i nadarenost koja se može još više razviti. Poznavao sam neke isusovce koji su bili umjetnici i pomislio da je to obitelj u koju bih mogao pristajati. Osjetio sam da imam prirodne darove koje ne smijem odbaciti jer muzika nije za mene samo posao već je dio mene. Ona je dio mog života i dio mog poziva. 

Jesu li vaša braća imala utjecaj na vas da izaberete Družbu?

Obično ljudima koji me pitaju ovo pitanje odgovorim da ja sigurno ne bih izabrao isusovce da sam znao sa su oni u Družbi (haha). U to vrijeme nije se pričalo o tome i sve je bilo tajno. Tako da sam tek nakon novicijata saznao za njihov poziv. Stoga nisu imali nikakvog utjecaja na moj izbor.

Što je potrebno onima koji trenutno promišljaju o pozivu?

Mislim da je bitno da znaju da nikad nećeš dobiti stopostotnu sigurnost da je to to. Bog ne vodi tako jer ti On nikad neće reći da moraš ići tu ili tamo. Možeš osjetiti neke znakove kako bi shvatio da te Bog zove da dođeš negdje. Međutim potrebno je biti svjestan toga da je i ovaj poziv nešto poput braka. Hodaš s nekim i što ga više upoznaješ, zaključuješ možeš li i želiš li s tom osobom proživjeti ostatak života. U ovom slučaju to je Krist, On je taj koji hoda s tobom. Moj savjet je da ne čekaš zauvijek da doneseš odluku. Postoji i novicijat u kojem razlučuješ i promatraš je li ta obitelj za tebe ili nije. Mi se u početku bojimo zatvoriti neka vrata za sobom. I to je vrlo tipično za mladog čovjeka. Misli poput ‘ako se odlučim za jedno, neću moći nešto drugo’ su normalne. Ali smatram da to nije potrebno, kad se jedna vrata zatvore druga se otvore. Treba shvatiti da odlukom ne gubim, već primam i ne treba se bojati toga.

Kratka poruka za dečke koji razmišljaju o pozivu?

Važno je prepoznati da vjera ne raste samo na individualan način. Osobni odnos s Bogom je jednako važan kao i zajednica. Moja vjera raste kroz zajednicu i važno je biti u kontaktu s duhovnim životom drugih ljudi. Ljubav i vjera su jako povezane, a rastu onda kad ih dijeliš s drugima. 

Vikend ‘Možda baš isusovac’ je prava prilika za mladiće koji razlučuju svoj poziv i Božje radove na njima. Ako ste jedan od njih, upoznajte Družbu na nekom od sljedećih vikenda 3. do 5. veljače 2023. ili 28. travnja do 1. svibnja 2023. Prijaviti se možete putem LINKA, a za više informacija pišite na mislav.skelin@skac.hr.