Prema predaji, sveta Lucija rođena je u bogatoj obitelji plemićkog roda 283. godine. Otac joj je bio rimskog podrijetla, a nakon njegove rane smrti ostala je s majkom Eutihijom koja je bila grčkog podrijetla. Kao i mnoge rane kršćanske mučenice, Lucija je posvetila svoje djevičanstvo Bogu i naumila razdijeliti sav svoj imetak siromasima. Međutim, njezina majka dogovorila je Luciji brak s jednim bogatim mladićem koji nije bio kršćanin. Opirući se tome, Lucija je odgađala brak čak tri godine. U međuvremenu se i njezina majka teško razboljela. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju, gdje je Lucija doživjela svetičino ukazanje. Sveta Agata joj je rekla da će njezina majka biti izliječena Lucijinom vjerom kojom je nagovarala majku da novac namijenjen za miraz razdijeli siromasima, a njoj dopusti da posveti svoj život Bogu.
U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je krenula provoditi svoj naum, tj. dijeliti svoj imetak siromasima. Kada je mladić kojemu je bila obećana vidio što radi, prijavio ju je da je kršćanka. Luciju su tada prisiljavali da se žrtvuje rimskim bogovima. Odbila je ponudu riječima: „Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja Neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.“ Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.” Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na Nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.“ Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta. Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kad mu ovaj naum nije uspio, sudac je naredio da ju poliju vrelim uljem i zapale, no vatra se gasila i nikako nije uspijevala doći do nje. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju, ali nekim čudom ona je uspjela vidjeti i bez očiju. Kako ništa drugo nije uspijevalo, u konačnici joj je sudac dao probosti vrat mačem.
Jedna druga legenda kaže da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je sama sebi iskopala oči i poslala ih nasrtljivom mladiću da ga se riješi. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.
Sveta Lucija, moli za nas!
