Novu godinu Upoznaj SKAC rubrike počinjemo s pjesmom. Ako nisi znao, SKAC-ova prva gitara je vrsni programer koji je upravo na 3D formaciji pronašao pravi program za sebe. Priču o Jakovu i gitari kojoj se uvijek rado vrati saznaj u nastavku.
Godine: 26.
Zanimanje: Quality Assurance inženjer.
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u volontiram i pjevam u zboru, a izvan njega radim kao programer u jednoj kompaniji.
Što voliš? Planinariti.
Čega se bojiš? Zmija.
Omiljena SKAC vrijednost i kako je živiš? Jednostavnost. Živim je tako da činim jednu po jednu stvar. Ne skačem s jedne stvari na drugu.
Jakovljeva priča, barem njezin početak, svjedoči nam o značaju prijateljstva i velikim stvarima koje Bog može učiniti kroz naša malena djela. Naime, Jakov je u SKAC došao na nagovor svojih dviju prijateljica. Nije mi bilo lako odvažiti se na to. Srećom, uspio sam i to je ispalo najutjecajnije iskustvo za moj život.
Život u slobodi
3D formacija istinski je obilježila Jakova ponudivši mu – slobodu. Kada sam tek krenuo na prvu godinu, nisam bio osoba koja se dobro snalazila u društvu niti mi je bilo lagano s nekim spontano započeti razgovor i u tome se osjećati sigurno. Kroz smijeh nam govori kako je igrom slučaju završio u grupi sa sedmero divnih i jako pričljivih cura s kojima se morao potući da dođe do riječi. No, baš to ga je izgradilo u slobodi za razgovor i druženje s drugima. I tu nije bio kraj. Ulazeći u proces duhovnih vježbi na drugoj godini formacije, Jakov je upisao diplomski studij razvoja računalnih igara. Za vrijeme srednje škole i fakulteta puno sam vremena proveo ‘viseći’ na videoigrama, to je bio sastavni dio mog života, ali u duhovnim vježbama shvatio sam koliko me to zarobljava. Vidio sam da mi tamo nije mjesto i prekinuo sam taj studij.
Gitara kojoj se uvijek možeš vratiti
Tako je na završnoj godini 3D-a više svog vremena odlučio podariti volontiranju. Volontiram jer sam u životu primio jako puno talenata i baš u tome vidim priliku da te talente pružim drugima i činim neko dobro.
A jedan od glavnih aduta u njegovoj riznici jest – glazba! Jakov je deset godina išao u glazbenu školu i razmišljao je o odlasku na glazbenu akademiju. Kada je odlučio krenuti drugim stopama, u strahu se pitao je li time propalo i njegovih deset godina obrazovanja. Danas mu je jasno da nije. Stvari koje sam dobio u glazbenoj školi nisu bile vezane samo uz glazbu. Upornost koja se stekne sviranjem i neprestanim ponavljanjem jest nešto što je primjenjivo na svakodnevni život. Kada mi je teško i posustajem, uvijek imam gitaru kojoj se mogu vratiti. Nešto što će me podići i vratiti mi ustrajnost. Osim što mu gitara vraća život, koristi je i za sviranje u SKAC zboru, a nedavno je vodio i eksperiment sviranja. Kako mu je bilo drugima prenositi svoje znanje? Pomalo teško i izazovno. Morao sam se boriti sa samim sobom i s time da moram biti strpljiv s njima. No, dok se borio sa strpljivosti bio je i ponosan na svačiji napredak. I ako ste se pitali je li za sviranje gitare potreban talent, odgovor je: Ne! Samo želja i upornost.
Raspjevani vlakić na karlovačkom kolodvoru
S obzirom na to koliko voli gitaru, nije nas ni začudila njegova omiljena SKAC zgoda. Prošle godine završnica 3D formacije obilježila se hodočašćem u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac. Bio je to jedan jako kišoviti dan. Jakov je svoju gitaru prekrio vrećom za smeće i malim čudom, u Karlovac je stigla potpuno suha. Note su se, s druge strane, smočile i nisu bile upotrebljive. Na misi nismo mogli pjevati ono što smo pripremali. Bilo je to za nas pomalo poražavajuće. Po povratku je atmosfera bila znatno drugačija. Na željezničkom kolodvoru, čekajući vlak koji kasni, pedesetak SKAC-ovaca napravilo je svoj show. Lagano sam zasvirao, a drugi su samo krenuli s pjesmom. U sekundi se formirao vlakić. Pjevalo se sve, od Olivera do Thompsona. A Jakovu je tada uspio i za njega poseban pothvat. Sviranje jedne zabavne pjesme za drugom je bilo nešto što mi do tada nikada nije pošlo za rukom.
Papa-paparazzi i varivo s lećom
Jakov nije samo čovjek od gitare, on je i puno više od toga. Kada imamo u SKAC-u razna događanja, Jakov je prvi koga zovemo da okine par fotki. Ljubav prema fotografiranju razvila mu se na fakultetu. Digitalna fotografija bio je kolegij kojeg sam slušao. Tamo smo učili o kompozicijama, ekspozicijskim trokutima i sličnome. Jako sam uživao u tome i ubrzo kupio svoj prvi fotoaparat. U SKAC-u srećom uvijek ima puno prigoda za poziranje, ali i snimanje! Uz zbor, Jakov je bio i dio našeg SKAC Podcasta. Baš slučajno snimanje radionice u Hrvatskom Leskovcu dovelo ga je i do kuhanja. Snimao sam neku SKAC radionicu, a moji prijatelji su u tom terminu kuhali. Ja sam im između pauzi pomagao, pekao palačinke i doborovoljno degustirao. Tako je i sam nekoliko mjeseci kasnije postao modravski kuhar. Kada nad loncem sat i pol stoje dvije osobe i pitaju se treba li dodati još jednu žlicu soli ili ne, to ne može ispasti loše. A njegov specijalitet je – varivo s lećom!
Beskompromisna hrabrost
S nama je posljednje četiri godine. Kako ga je SKAC naoružao za život? Naučio sam kako izgraditi odnos, s drugima i s Bogom. Živjeti jednostavnost. Dobio sam hrabrost da skačem u situacije koje mi nisu ugodne, ali znam da su dobre.
Upravo je izlazak iz zone komfora nešto s čime se često susreću volonteri u SKAC-u. To nije zaobišlo ni njega. Kao voditelj jedne akcije na 72 sata bez kompromisa išao je u posjet staračkom domu. Djedovi i bake bili su za Jakova malo teži sugovornici. I ovaj put je gitara bila slamka spasa. Svirali smo katoličke pjesme, a kasnije bi se izmjenjivali. Oni su počeli pjevati svoje pjesme iz mladosti, koje je bilo malo teže za pratiti haha. Bilo je veselo. I na kraju sam bio zahvalan što sam im mogao donijeti Boga, u okruženje u kojem ga možda i nema tako puno.
A upravo na to i jest pozvan svaki od nas. Nositi Boga tamo gdje ga nema. Time završavamo priču o Jakovu te potičemo i tebe da pronađeš svoju gitaru kojoj ćeš se uvijek moći vratiti. Gitaru koja će ti iznova donositi život i vraćati te Njemu, na Izvor.