Sveta tri kralja

Blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u Evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca “s Istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu. Matej u Evanđelju umjesto “kraljevi” rabi izraz “mudraci”. U grčkome se izvorniku navodi višeznačan izraz “magos” koji može značiti ‘mudrac’, ‘učenjak’, ‘svećenik’, ‘vjerski propovjednik’, ‘čarobnjak’, ‘zvjezdoznanac ili astrolog’. Najvjerojatnije je bila riječ o zvjezdoznancima koji su na neki način došli u dodir sa židovskim mesijanizmom. Ne zna se točno odakle su dospjeli. Bibličari i povjesničari tumače da su njihove postojbine mogle biti Arabija, Mezopotamija i znatno dalja Indija.

Pri tomu su kraljevi Isusu darovali tri simbolična dara: tamjan kao Bogu, zlato kao Kralju na Nebu i smirnu (plemenitu mast) kao Čovjeku. Kao tri kralja, mudraci dolaze iz nekršćanskoga svijeta, koji je Bog pozvao u svoje kraljevstvo time što im je javio rođenje Spasitelja. Bogojavljenje je kao drugi Božić. No, dok nam Božić daje poruku poniznosti i ističe skrivenost otajstva rođenja Gospodnjega, Bogojavljenje razglašava po cijelom svijetu to božansko otajstvo preko trojice kraljeva, koji su ga priznali kao Sina Božjega, Spasitelja svih naroda.

U bogojavljenskoj evanđeoskoj poruci glavna je stvarnost novorođeni kralj Isus Krist, na čijem se vanjskom obličju ne vide tragovi kraljevskog dostojanstva. On stanuje u jednoj kolibici među siromašnim ljudima. On je Kralj koji ne daje svečanih primanja, On je skriven, stavljen u stranu. A ipak, Njegovo je rođenje navijestila zvijezda te dovela mudrace s Istoka s darovima, da mu se poklone. I oni su tu, ne radi sebe, nego da svrate pozornost na novorođenog Kralja, kojega i oni naviještaju. Imena im nose snažnu simboliku: najstarijem, Melkioru, ime na hebrejskome znači ‘kralj svjetla’; “Baltazar” dolazi od asirskoga “Bel-tus-assar” što znači ‘Bog štiti njegov život’; a najmlađi nosi ime Gašpar, od perzijskoga “Kaspar” u značenju ‘čuvar blaga, rizničar’. Najčešće se tumači i likovno prikazuje da tri mudraca ili kralja imaju različitu životnu dob (mladić, zreo muškarac i starac) te da su različitih rasa, odnosno boje kože. Tako personificiraju razdobljâ čovjekova života te predstavljaju tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju.

Prema legendi, trojicu kraljeva pokrstio je sv. Toma, apostol. Vjerojatno zato što je on od apostola išao najdalje na istok, čak do Indije. Nakon smrti trojice kraljeva, njihove relikvije odnesene su u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a kasnije su prenesene u Milano i na kraju u Köln, najljepšu njemačku katedralu, posvećenu svetom Petru i Blaženoj Djevici Mariji. U katedrali je najslavniji veliki pozlaćeni oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i više od dvije tisuće godina stara odjeća za koju se vjeruje da je pripadala trojici svetih kraljeva. Sveta tri kralja, molite za nas!