Danas, dok većina svijeta bilježi početak nove kalendarske godine, Crkva časti uzvišenost Majke Božje.

Što to znači?

Da je Blažena Djevica Marija Majka Božja znači da je dijete, koje je začela u svojoj utrobi po Duhu Svetom, nosila devet mjeseci i rodila na ovaj svijet – Bog. Kao takva, ova svetkovina naglašava jednu od temeljnih istina katoličke vjere – da je Bog, u osobi Isusa Krista, prihvatio ljudsku narav, izabrao roditi se na ovaj svijet kao što su svi ljudi rođeni i da je živio stvarni, ljudski život. U tom svom izboru, Bog je prihvatio sve posljedice koje sa sobom nosi ljudski život, uključujući iskustva patnje i smrti.

„Zašto“ je Bog to učinio je središnja tema Svetog pisma – od početka do kraja, od Postanka do Otkrivenja. Zapravo, Biblija nije neka vrsta priručnika samopomoći ili samo skup antičkih spisa; Biblija je priča o tome zašto je Bog prihvatio ljudsku narav u Kristu.

Sastavni dio pitanja „zašto“ je Bog odabrao živjeti stvarni, ljudski život, baš poput nas, je priča o jednom konkretnom narodu: izraelskom narodu. Bog je izabrao Izrael stoljećima prije nego se objavio u Kristu i pozvao ih da se pripreme kako bi mogli biti sredstvo kojim će se On objaviti svijetu na izvanredan način. Izrael tijekom svoje duge povijesti naslućuje što će Bog učiniti (postati čovjekom), ali kada se to stvarno dogodi, izraelski narod ostaje zatečen.

Značaj Izraela je istaknut u Lukinom evanđelju koje naglašava da je Isus kao dijete obrezan. Sjetimo se, obrezanje je bio znak da je Izrael izdvojen od drugih ljudi i  naroda zbog svoje vrlo specifične svrhe. U Kristu, ta svrha je otkrivena: Izrael je sredstvo kojim će se Bog objaviti svijetu. Bog izvršava svoj naum tako da sam postaje Izraelac: rađa se u izraelskoj obitelji, uči njihovu kulturu i običaje, govori njihov jezik i živi njihovim specifičnim načinom života.

Božji odnos s Izraelom je takav da se može usporediti sa žigom kao trajan i povremeno bolan, kao što je slučaj s obrezanjem. Ta bol se pokazala u svojoj zastrašujućoj snazi na Križu.

Zašto Izrael? Taj Božji odabir ostaje nedokučiv.

„Kako“ je Bog prihvatio ljudsku narav je potpuno nedokučivo. To je činjenica koju možemo prihvatiti i u nju vjerovati, ali nikad u potpunosti objasniti.

Da je Blažena Djevica Marija Majka Božja nije samo pobožni predložak, neka titula kojom častimo ženu koja je majka Isusa Krista.

Izjava da je Blažena Djevica Marija Majka Božja je istovremeno izjašnjenje o njoj i izjašnjenje o Kristu. S jedne strane, ono naglašava identitet i misiju Blažene Djevice Marije, identitet i misiju koji su posve jedinstveni i posebni. Nitko drugi nije niti će ikad biti Majka Božja. Nitko drugi nije upoznao Boga u liku Isusa Krista na način na koji ga  je upoznala Blažena Djevica Marija.

Bog je izabrao nju na način na koji nije izabrao nikoga od nas. Bog je učinio život Blažene Djevice Marije takvim kakvi naši životi nikad ne mogu biti. Postoje dodirne točke između njenog iskustva i naših iskustava. Ona je potpuno i u svemu ljudsko biće, baš kao i mi. Ona nije božanskog podrijetla. Isto tako, ona se nije pretvorila u neku vrstu božanskog bića kao posljedica njezinog jedinstvenog identiteta i misije. Ona je baš kao i mi, ali postoji nešto toliko radikalno i drugačije u vezi njezinog identiteta i misije da ju, iako ju možemo voljeti, nikad ne možemo u potpunosti razumjeti. Ona je misterija i otajstvo.

Takav je slučaj i s njezinim Božanskim Sinom.

Kada Blaženoj Djevici Mariji damo identitet Majke Božje, glavni naglasak nije na njoj, nego na Kristu. Kada za Mariju koristimo naziv Majka Božja, to nam govori da je Isus Krist Bog i da je oduvijek bio Bog. Isus se nije odjednom „pretvorio“ u Boga i nazivanje Isusa Bogom nije samo neka vrsta projekcije kojom Isus dobiva na važnosti. Činjenica je da je Isus uistinu Bog. Božje prihvaćanje ljudske naravi u Kristu i življenje stvarnog, ljudskog života nije samo simbolična priča, nego činjenica koja se stvarno dogodila.

U ovom trenutku već vjerojatno očekujete „lekciju“ – dodir između svjedočanstva koje sam dao i vašeg iskustva. Navikli smo da propovijedanje uvijek mora dati neku lekciju, ali u ovom slučaju, ako lekcija i postoji, to je da će Bog uvijek premašiti ljudska očekivanja i da će to učiniti na potpuno ekstravagantan način. Što je Bog dosad učinio i što će tek učinit se ne poklapa u potpunosti s našim kategorijama razumijevanja, a isto tako, Bog nije opterećen niti našim mišljenjem što bi On trebao napraviti.

Što će Bog podariti svakome od nas je nedokučivo i upravo kroz tu nedokučivost ćemo progledati i, čak i uz sva naša ograničenja, razumjeti tko je Bog i što traži od nas. Čak i uz sve navedeno, ono što nam je darovano nije sredstvo za dešifriranje Boga. Božje Utjelovljenje u Isusu Kristu je jedinstven i privilegiran način kojim se Bog otkriva svijetu. Kroz osobu Isusa Krista možemo na najjasniji način spoznati tko je i kakav je Bog.

Jasnoća te spoznaje nam je darovana od Boga jer se on kroz Isusa Krista otkriva u svom blještavilu svoje ljubavi. Ipak, ono što spoznajemo kroz Krista i dalje je misterij.

I na kraju, to je lekcija: Bog je, u Isusu, prihvatio ljudsku narav i živio je stvarni ljudski život. Crkva, kao Kristova majka, Majka Božja, kontemplira i časti ovo čudesno otkriće kako danas, tako i u sve ostale dane kroz godinu.

 

Fr. Steve Grunow