U adventsko vrijeme darivanja donosimo vam priču o djevojci koja se u SKAC-u daruje cijelu godinu. Beskompromisna volonterka koja je ove jeseni zazelenila Zagreb, a zeleno svjetlo daje i svakoj volonterskoj akciji – Paula Borošak!
Godine: 23
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u volontiram na 72 sata, Modravama i drugim našim programima, a izvan SKAC-a sam studentica završne godine psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Zašto volontiraš? Jer je to način na koji se približavam svrsi za koju sam stvorena.
Čega se bojiš? Beznađa i nesvrhovitosti.
Što voliš? Provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji. More. Crtiće. Društvene igre. I kavu!
Omiljena SKAC vrijednost i kako je živiš? Herojstvo. Zahtjeva da se odvažim i izlazim iz sebe. I upravo tako je živim. Kada je nešto nepoznato, zastrašujujće i novo, svejedno idem tamo gdje me On zove.
Volonterski magis
Kao veliko pojačanje našem Volonterskom centru Paula je zajedno sa starijom sestrom došla prije 4 godine. Moja sestra se prijavila u Volonterski Centar i pitala me želim li joj se pridružiti. U to vrijeme volontirala sam samo na svom Sveučilištu, ali to mi nije bilo dovoljno. Već je tada, ni ne znajući što je to, radila svoj magis. Htjela sam nešto više i učestalije.
I tako je krenula priča koja je za nju ove godine doživjela vrhunac – 72 sata bez kompromisa. U početku je dobila poziv da bude voditelj akcije, sljedeće godine postala je dio organizacijskog tima, a ove godine našla se u ulozi voditeljice! Za mene je to bila jedna velika radost. Ali i izazov. Kako govori, najveća teškoća joj je bila vidjeti je li to uistinu mjesto gdje je Bog želi, ali i neki ljudski obziri. Opterećivao me strah da ne uđem u dobro koje Bog nije namijenio meni nego nekom drugom. Kako sam projekt preuzela od moje sestre koja je bila voditelj prethodne godine, bojala sam s i mišljenja ljudi da vodim projekt samo jer sam joj sestra. No, Paula se uspješno izborila s negativnim mislima i dopustila Bogu da djeluje kroz nju. Kako sam ja nepovjerljiva prema samoj sebi, Bog mi je cijelim putem pokazivao koliko toga ja mogu, koliko toga On može učiniti preko mene.
A beskompromisnost samog projekta živjela je – u ljubavi. Kada mi je netko bio težak – čovjek s kojim smo surađivali ili neka situacija kojom ti i osoba postane teška – uvijek sam se trudila slijediti Ignacijevo pravilo: opravdavaj misao drugoga.
3, 2, 1 kuhaj!
A osim 72 sata, Paulina velika ljubav je i kuhanje! Jedan od najdražih načina na koje je Bog djelovao u mom životu jest kuhanje u Leskovcu za novu godinu u duhovnim vježbama u šutnji. Naime, Paula je u Leskovac trebala doći pripomoći s kuhanjem samo na jedan dan i Novu godinu dočekati u Dubrovniku, a ostala je – cijeli tjedan! Ne mogu staviti u riječi što je to tamo bilo, a ne želim ih niti izmišljati. Jednostavno znam da je to bilo iskustvo u kojem sam cijela ja, glavom, tijelom i srcem znala da želim ostati tamo. Ljudi, atmosfera, prvi obrok, drugi obrok, takav zanos! U toj situaciji posebno ju je dirnula ljubav njene sestre. Trebale smo ići u Dubrovnik kod prijatelja i bilo mi je žao na taj način sve otkazati, a ona mi je u tren spakirala sve stvari i opremila me da mogu u Leskovcu boraviti osam dana. Ta njena ljubav da me pusti da ostanem tamo gdje mi je Bog odjekivala mi je u srcu.
A zašto Paula voli biti naša kuharica? Meni je to baš zabavno! No kao i 72 sata bez kompromisa, nosi svoje izazove. Osim što je kuhala u duhovnim vježbama, Paula se okušala kao kuharica i na Modravama. Leskovac je restorantska kuhinja, a Modrave jednostavna. Snađi se druže, reklo bi se. Ali kako nam govori, upravo to potiče domišljatost za koju misli da joj nedostaje. Kao da izgrađujem jedan dio sebe koji kroz kuhanje otkrivam da postoji. I što joj donosi najveću sreću? Kada je ljudima ono što je skuhano – fino!
Božji – SKAC-ovski odnosi
SKAC je mjesto susreta, a posebni susret dao je i sestrama Borošak. Kada je moja sestra vodila 72 sata, a ja sam bila u užem timu, zajedničko iskustvo nas je dodatno zbližilo. Bilo je to nešto što je ozdravljalo naš sestrinski odnos. I sada kada nam je ponekad teško pronaći vrijeme za nas, SKAC nam je uistinu mjesto susreta. Osim seke, u SKAC-u joj posebnu radost donose – prijatelji! Dobila sam prijatelje i toliko njihove ljubavi preko koje mi se približava ljubav koju Bog ima za mene.U SKAC-u ćeš uvijek sresti nekoga tko je raspoloživ za razgovor, nitko ti neće reći da nema vremena, kao da smo svi uvijek spremni usmjeriti se na odnos.
A osim što joj je SKAC mjesto susreta, dao joj je i puno veću sigurnost u samu sebe. Shvatila sam da stvarno jesam netko s kim se Bog može i želi poslužiti. Otkrila sam ignacijevsku duhovnost koja mi pomaže produbljivati odnos s Njim.
Goooooool!
I za kraj, dotakli smo se najvažnije sporedne stvari na svijetu – nogometa! Naši Vatreni ovih su tjedana glavna tema i u SKAC-u, a svaku utakmicu gledamo zajedno u pravoj navijačkoj atmosferi. Posebni su to trenuci i za Paulu. Veliki mi je gušt gledati s ljudima, posebice onima koji to stvarno vole. Tada taj ogroman zanos prenesu i na druge. Osim zanosa, probudi joj se i osjećaj domoljublja. Pomalo i smiješno, pomisliš da je to je samo sport, ali to je zapravo više od sporta. A zašto je baš SKAC odabrala kao mjesto gledanja utakmica? Ne mogu zamisliti bolje mjesto. Ne brineš hoćeš li pronaći mjesto za gledanje, nema psovanja i s predobrom si ekipom. I uz pjesmu koja se čuje sve do Katara 😉
Zahvalni na Pauli potičemo i tebe da nam se pridružiš u novim avanturama 🙂 Želiš možda i ti drugima donositi Boga u finoj hrani? Modrave te trebaju! Budi naš kuhar/ica na ljetnim terminima u 2023.! Prijavnicu pronađi OVDJE.
