U četvrtak, 12. siječnja 2023., održana je posljednja radionica iz ciklusa o komunikaciji Više u zajedništvo. Kao i svaka vještina, komunikacija je proces i usvajanje komunikacijskih vještina odvija se korak po korak. Neki koraci su lakši, na nekima zapinjemo. Sudionici su se na samom početku susreli sa sv.Ignacijom i pretpostavkom iz Duhovnih vježbi: Da se i onaj koji daje duhovne vježbe, kao i onaj koji ih prima što više pomognu i unaprijede, treba pretpostaviti da svaki dobar kršćanin valja da bude spremniji da misao bližnjega opravda negoli da je osudi. Ako je ne može opravdati, neka pita kako to on misli, pa ako krivo misli, neka ga ljubazno ispravi. Ako ni to nije dosta, neka potraži sva prikladna sredstva kako bi je pravilno shvatio i opravdao.
U toj pretpostavci je sažeto gotovo sve što su sudionici prolazili: osvještavali s kojim uvjerenjem i stavom o sugovorniku ulaze u komunikaciju, učili se koracima slušanja, onog običnog i onoga što zovemo aktivno slušanje. Treća radionica bila je posvećena tome kako se i kada izraziti, te zašto je važan preduvjet govorenja upravo poznavanje sebe.
Na posljednjoj smo se radionici na drugačinji način vratili temi prve. Krenuli smo s uvjerenjima koje imamo o komunikaciji. Naprimjer, ako vjerujem da komunikacijom mogu riješiti sve probleme, kako komunicirati s nasilnim osobama? Ako vjerujem da nemam pravo pitati profesora ili šefa nešto što ne razumijem, kako ću riješiti problem što ne razumijem? Koja su to uvjerenja o nama, drugima i samoj komunikaciji koja zapravo utječu na način na koji komuniciramo? Što znači da svatko ima sto posto odgovornost za komunikacijski proces? Na posljednjoj radionici smo se dotaknuli uvjerenja o tome kako kršćanin treba komunicirati. Jesmo li odgajani da tko nas kamenom, mi njega kruhom? Kako je moguće da je kršćaninu dopušteno ponekad komunicirati i agresivnim komunikacijskim stilom? Je li važnije slušati ili govoriti, i kako možemo biti asertivni, a ostati ponizni? Izazivamo te da i ti pokušaš odgovoriti na navedena pitanja!
Kao možda najvrijednija vještina u komunikaciji, isplivala je vještina šutnje. Šutnja je prostor koji dajemo sebi i sugovorniku kako bismo se bolje i jasnije vidjeli, baš kao što nam i udaljenost od nekog predmeta omogućuje da ga sagledamo u cjelini. Osim toga, prostor šutnje je prostor u koji može ući Bog i omogućiti iskreno zajedništvo koje nam naše misli, emocije i riječi često razbijaju. Šutnja se može vježbati.
Ovaj ciklus smo posvetili riječima i neverbalnim znakovima. I nije bilo lako, iako je to nešto što možemo lako opaziti. Sljedeći ciklus posvećen je emocijama, koje nije tako lako opaziti ni prepoznati. Što su i kako nas mogu voditi Bogu i udaljavati od Njega, možete probati saznati prijavom na ovu poveznicu.
