Ekipa je zaboravila ponijeti kruha! Totalno prizemno iskustvo i totalno ih razumijem – evo zamišljena sam i ja ovih dana pa i počesto, a da ne kažem koliko tek zaboravljam. I na neki još prizemniji način mi je drago da ja i ekipa imamo neke sličnosti.
Ali, kako samo opasna zna biti ta zamišljenost, kako zna brzo otežati srce i zarobiti u neke tjeskobne misli. A Isus ih taman želio upozoriti na opasnosti veće od materijalne oskudice.
U svemu ovome utješno je što Isus primjećuje moje aktualno stanje, ne zanemaruje ga nego me podsjeća da se fokusiram na Njega: tko je on i što sve čini za mene. Na kraju krajeva – On je tu u istom čamcu samnom!
Hvala ti Isuse što ova anegdota nije pala u zaborav već je ostala zapisana za nas danas. Pomozi mojoj zamišljenosti i mom zaboravu da postanu klicanje i stalno podsjećanje na velika djela koja činiš u svijetu i u mom životu. Amen
