Kada danas pomislimo na Adama i Evu, obično ih poistovjećujemo s Edenskim vrtom i padom čovječanstva. Većina ljudi ne shvaća da se oni štuju kao sveci. Katolička tradicija nas uči da su Adam i Eva doživjeli duboko kajanje zbog neposluha Božjoj riječi. Rečeno nam je da su, nakon što su bili protjerani iz Edenskog vrta, živjeli pokornički i sveto. Zaista, štovanje Adama i Eve bilo je osobito rašireno u Srednjem vijeku u mnogim dijelovima Europe gdje su katolici slavili njihov spomendan 24. prosinca. U mnogim antičkim europskim crkvama istočnih obreda, njihovi kipovi bili su izloženi zajedno s kipovima svetaca.
Krist je novi Adam, a Marija nova Eva
Kada su počinili prvi grijeh, povjerenje u Boga nestalo je iz srdaca Adama i Eve. Zlorabili su svoju slobodu, izgubili stanje nevinosti i milosti i sakrili se u stanju svoje krivnje. Suprotno tome, naš Gospodin i Blažena Majka su stavili svoje puno povjerenje u volju Božju. Slijedili su Njegovu volju u poslušnosti i ljubavi i time su za nas zadobili milost otkupljenja. Postoji mnogo poveznica i usporedbi koje po kojima je Krist novi Adam, a Marija nova Eva. Kao što je Adamov i Evin neposluh imao tragične posljedice za ljudski rod, tako je poslušnost Krista i Naše Gospe obnovila naš odnos s Bogom. Kao što je Adam kao „otac svih ljudi“ donio smrt svim ljudima zbog počinjenog grijeha, tako nam je kroz Krista darovan novi život. Kao što je Adam raskinuo prvi savez s Bogom, Isus je uspostavio novi savez koji je doveo do pomirenja s našim Stvoriteljem.
Razlog zašto se Isusa ponekad naziva „novim Adamom“ ili čak „posljednjim Adamom“ nalazimo u Pavlovoj Prvoj poslanici Korinćanima, 15.poglavlje, 45. do 49. redak:
Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani, a kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
Slične usporedbe postoje i između Eve i Marije. Kao što je Eva bila „majka svih živih“, Marija je postala naša Majka – ne po naravi, nego po milosti. Naš Gospodin nam ju je darovao s Križa. Kao što je Evina neposlušnost donijela grijeh u svijet, Marijina poslušnost je postala kanal milosti za naše otkupljenje.
Da se istakne predivan čin Isusovog i Marijinom pomirenja čovječanstva s Bogom, iskupljujući se tako za grijeh naših praroditelja, blagdan Adama i Eve slavio se 24. prosinca. Ovo je zaokružilo poruku Adventa, podsjećajući ljude na razlog Utjelovljenja.
Rajsko drvo postaje božićno drvce
U proslavi blagdana Adama i Eve, u Srednjem vijeku se tradicionalno izvodila „rajska predstava“ koja je prikazivala priču o stvaranju i padu prikazanu u Knjizi Postanka. „Rajsko drvo“ predstavljalo je stablo u Edenskom vrtu i bilo je u središtu predstave. Ljudi bi objesili jabuke na drvo kao simbol zabranjenog voća pojedenog od Adama i Eve. Predstava bi završila obećanjem o rođenju Spasitelja kroz Utjelovljenje.
Rajsko drvo je prema mnogima preteča božićnog drvca. Iako neke legende pripisuju podrijetlo božićnog drvca Martinu Lutheru, a neke druge antičkim poganskim običajima, povijesni dokazi pokazuju da se božićno drvce razvilo iz tradicije rajskog drveta godinama prije Lutherova rođenja. Ceh pekara iz njemačke pokrajine Alzace je 1419.godine odlučio ukrasiti svoja rajska drvca slatkišima formiranima u razne oblike. Povijesni navodi i pisma iz Njemačke i Francuske pokazuju da su mnogi ljudi ukrašavali svoja drvca obojenim papirićima, jabukama, ružama, slatkišima i zlatnom folijom od barem 1605.godine nadalje. Suprug kraljice Viktorije, princ Albert, koji je bio Nijemac, je 1848.godine unio božićno drvce u Buckinghamsku palaču, što je pokrenulo tradiciju božićnog drvca u Engleskoj. Pisani članci i osobna pisma iz 1880.-ih godina navode dodatak staklenih kuglica drvcima u Njemačkoj, nakon što je bratstvo staklopuhača počelo ukrašavati svoja drvca ručno puhanim ukrasima.
Sve u svemu, ono što mi danas poznajemo kao božićno drvce proizlazi iz tradicije rajskog drveta.
Fascinantni simboli našeg Otkupljenja
Blagdan Adama i Eve, kao i rajska predstava, služili su produbljivanju iskustva Božića i povećanju uzbuđenja u iščekivanju Božića. Povijest ovog blagdana i njegovi običaji su fascinantan dio crkvene povijesti.
Vrlo je prikladno da ovaj poseban blagdan i njegovo rajsko drvo služe kao podsjetnik saveza naših praroditelja, istovremeno simbolizirajući naše radosno Otkupljenje kroz dolazak našeg Spasitelja, Isusa Krista.
Autor: Cheryl Hadley
Izvor: The Catholic Company
Preveo i pripremio: Jakov Milas
