Tik-tak…tik-tak…tik-tak
Hoćemo li ikada izaći odavde? Za koliko će stići moja narudžba? Kad će se konačno pojaviti? Kad je termin za rođenje bebe? Hoće li se ova magla ikad podići? Kada će se ovaj promet konačno pokrenuti? Hoće li me ikada nazvati? Koliko će još vremena proći do toga? Želiš reći da trebam čekati?!?!
Priznajem: čekanje mi često teško pada. Po temperamentu, više mi odgovara aktivnost i efikasno obavljanje zadataka nego mir i tišina. Međutim, moje duhovno putovanje pokazalo je neizmjernu vrijednost ostajanja u tišini s Bogom pa je njegovanje navike svakodnevne molitve postao radostan zadatak, a ne više težak i mučan. Na tom sam putu otkrila ogromnu razliku između lijenog, tupog i praznog čekanja s jedne strane i plodonosnog s druge. Tako sam naučila cijeniti Advent kao predivan dar pripreme za blagdan Božića.
Prazno i tupo čekanje koristi svaku vanjsku distrakciju za ublažavanje čovjekove nutarnje nelagode i na taj način sam godinama olako padala na svjetovne ponude blagdanske užurbanosti i strke u ime „pripreme za Božić.“ S druge strane, plodonosno čekanje računa s Božjom prisutnošću u samom procesu čekanja. U plodonosnom čekanju prepuštam svoju potrebu za kontrolom Bogu, vjerujući da će se Njegova volja objaviti u mom životu onako kako On smatra da treba. Moje čekanje je tako pretvoreno u aktivno i svjesno traženje Boga, često kroz samoću i molitvu. To ne znači da treba u potpunosti izbjegavati božićne ukrase, kupovinu poklona i okupljanja s najmilijima, nego, slijedeći savjet sv. Ignacija, težiti zdravoj sredini između blagdanske strke i unutarnjeg mira.
Prihvaćajući poziv ulaska u pravi duh Adventa, ohrabrena sam maknuti se od konzumerizma i blagdanske užurbanosti birajući radije mir i tišinu potrebnu da počnem svjesno i pažljivo promatrati svoje nutarnje pokrete. Jedino u miru i tišini mogu jasno prepoznati istinsku glad za Bogom koja leži ispod svih užurbanosti i distrakcija povezanih s pripremom za blagdan Božića. Jedino u miru i tišini mogu čuti Božji nježni šapat koji me poziva da prigrlim novi pogled na život ispunjen ljubavlju i smislom i donesem ga u ovaj svijet. Jedino ću u miru i tišini postati svjesna svoje potpune bespomoćnosti za taj zadatak i dopustiti Bogu da preoblikuje moje srce usklađujući ga sa svojom voljom dan za danom.
Advent nije neka mučna vježba iščekivanja, nego predivna radost i razdoblje jednostavnosti u samoj svojoj srži. Rast u svetosti kroz mir i tišinu dok pripremam svoje srce da iznova primi Isusa se može činiti kao pokušaj radikalizacije Božića, ali plod unutarnjeg mira koji proizlazi iz slobode od blagdanskog ludila nikad ne može razočarati. Na kraju krajeva, nije li rast u intimnost s Bogom i ljubav prema bližnjemu onako kako Bog nas ljubi zapravo temeljni razlog proslave Božića?
Autor: Cindy Ristroph
Preuzeto s ignatianspirituality.com.
