Ususret ‘Vikendu pokore’ prenosimo razmatranje p. Luke Rađe o čišćenju hrama.

Isus se pridružuje pobožnoj povorci, ide za blagdan u Jeruzalem. Mnotvo je svijeta, ulice su pune hodočasnika. Svi hrle gradu Jeruzalemu, srcu vjerskog života. Sve ide svojim tijekom. Godinama su već uvriježeni običaji i molitve. Zbog inercije nastali su i izopačeni običaji. Konformizam, popuštanje, manjak proročkog glasa. I dogodilo se da se svetinja pretvara u trgovinu. Prilika za molitvu u priliku za zaradu. Tko ne pazi na malo, pomalo propada… Vidite ovaj paradoks. Moguće je izvana biti sasvim pobožan, a istovremeno posve izopačen. mole vam se, vjerovali ili ne, i okorijeli neraskajani, mržnjom zaslijepljeni grešnici, upravo kao i sveci.

Zamisli sebe u tom mnoštvu. Hodaš i ti prema Jeruzalemu. Nosiš svoju lampu, svoj štap. Čitavu noć. S kojim osjećajem? S kakvom molitvom? S kakvim osjećajem pristupaš hramu? S kakvim nadama? Sjediš negdje u kutu hrama, naslonjen na debeli kameni zid. Slušaš vrebu, molitve, pjesmu. Gledaš trgovce, volove, mjenjače novaca. Kakav je tvoj dojam? U tom trenutku ulazi Isus. Tjera trgovce, čisti hram. Govori: ‘Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!’

Vraćaš se k sebi. Hram je i moje srce. A u njemu… Zar i u njem nije trgovina? Toliko cjenkanja s Gospodinom. Toliko sebičnih interesa. Koga ja zapravo tražim u svojim molitvama i djelima – sebe ili Boga? Kakvim ja životnim stilom živim – predajem li se, ili se prodajem? Živim li ja za druge ili za sebe? Da li sam ja koga usrećio, ili samo očekujem da mene drugi usrećuju? Da li sam danas išta dobra učinio? Da li samo zapomažem da mi treba ovo ili ono – a ne vidim niti čujem druge koji su u većoj potrebi? Nisam li nezasitan, nepristojan pred Gospodinom? Da li ga ljubim samo zato jer očekujem da će mi dati ovo ili ono – ili bih ga ljubio sve da mi i ne da ono što očekujem? Na kakve smo, dakle, trgovine sve naviknuli? Kakve trgovce nastanili u svom srcu?

Što je bič kojim ćeš rastjerati trgovce? Pripaziti na riječi, odreći se nečeg, pristati na poniženje, redovito ispitivati savjest. Život je čišćenje srca kojim ćemo Boga gledati.

Prijavi se na ‘Vikend pokore’, da pokorom ukrotiš tijelo, mogneš čuti srce i vidjeti sve što je u njemu, što god to je. Da u svoju istinu pustiš Boga i doživiš susret.