Nadnica

„Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“ Vidimo li čuda kojima smo okruženi svaki dan? Toliko je čuda oko nas, ali mi ih moramo znati prepoznati i pripisati Gospodinu našem. Često, čak i vjernici, pričaju o nekakvoj sreći koja ih je zadesila. Upravo tu „sreću“ moramo pripisati našem Nebeskom

Otkad znam za sebe sjećam se kako mi mama objašnjava važnost poniznosti. Jednog od glavnih preduvjeta za ljubav. Meni uvijek prva misao bude: „Pa zašto bih se ja ponižavao kada će drugi to samo iskorištavati na sve moguće načine.“ No koliko god ja to poricao, mama je bila u pravu.

Pismoznanac je pogodio u sridu. Pravo pitanje i pravi odgovor. Iza toga su zasigurno sati promišljanja. Često mislim kako je biti vjernik teško i kako ja to ne mogu, ali kada se sjetim ove dvije zapovijedi zaustavim se. To je temelj. Kada to svladam sve će drugo doći na svoje

Svatko tko ga poznaje, mogao bi poželjeti srce koje Filip ima. Srce koje ne prestaje tragati, otkrivati, težiti onom Kristovom spoznanju. Filipove oči zamijetit ćeš među mnoštvom ljudi, ne zato što su dovoljno visoko da ih svi vide, nego jer sjaje svjetlom njegova srca. Na njega se uvijek možeš osloniti,

Kada god pročitam neki dio evanđelja gdje Isus vodi rasprave sa narodom pokušavam si zamisliti kako on reagira na njihova pitanja ili osude. Je li uznemiren? Ljut? Ili je možda miran i voljan blago odgovoriti na svako postavljeno pitanje? Pokušavam ga uvijek zamisliti mirnog. To me vraća na mene i

Kada se god uspoređuje Stari Zakon i Isusovo učenje sjetim se jedne fotografijekoju sam jednom slučajno pronašao. Na njoj se nalazi prikaz svih dijelova Biblije za koje je netko smatrao da su u kontradikciji. Na slici se nalazilo stotine krivulja koje povezuju određena čitanja. To me jako uznemirilo. Onda sam

Kakvo snažno evanđelje. Čitajući tekst osjetio sam val topline koji mi je prožeo srce. Ta toplina me vratila u moje osnovnoškolske dane kada sam prvi puta svjesno pročitao ovaj tekst. Petrovih 7 oprosta mi se činilo previše, a kada je Isus dodao još 70 puta toliko u glavi mi je

Uvijek mi prilikom Isusovih govora veliku pažnju privuče ovaj „zaista, kažem vam…“ U kojim god mislima ja zalutao, tih par riječi me vrati pred Isusa. Sada kada sam pred Njim, On nastavlja svoj govor. Mislim si koliko je samo hrabrosti trebao skupiti da oblije narod ovakvim riječima. Znao je da

Često se sjetim onog retoričkog pitanja koje je bilo popularno prije nekoliko godina: “What would Jesus do?” kada razmišljam o tome što bi Isus uradio da se nađe u situaciji u kojoj se ja nalazim. Bi li Isus opomenuo osobu koja nešto govori i radi krivo ili bi ostao šutke

Mislim da je svatko tko je prvi put čuo prispodobu o izgubljenom sinu razmišljao kao stariji sin ili mu je barem malo bila apsurdna reakcija oca koji dočekuje svoga izgubljenog sina. Ja sam također, prvi put razmišljala kao stariji sin i uvijek me bunio taj milosrdni otac koji prašta svome

Slušajući i čitajući Isusove prispodobe uglavnom bih se poistovjećivala „pozitivcima“ i „junacima“, rijetko bih se pronalazila u farizejima. Ipak, čini mi se sve više da sam često bila farizej. Kada bih odbacila ideje drugih jer su „glupe“, kada bih pomišljala da su ljudi nesposobniji i da ih zato ne trebam

Proljeće nam svake godine stiže sve ranije i razmišljajući što napisati o Tihani i kako ju predstaviti, inspiraciju sam pronašla upravo u toplijim danima što nam polako dolaze.Tihanu sam upoznala još na početku studija. I kao što je teško jasno odijeliti onaj prvi trenutak svitanja od još snene noći, tako i

Često bih kroz život osjećala prisutnost Boga, najčešće je dolazio u malim stvarima ili pak u ispovijedi. Uvijek bih na ispovijedi čula ono što mi je trebalo, nisam uvijek mislila da je tako, ali na kraju bi ispalo da je uvijek ono što mi je trebalo u tom životnom periodu

Kada sam bila mlađa i slušala o Isusu koji je govorio o služenju drugima i koji je služio drugima, sve to mi se činilo tako logično i prirodno. Formula davanja sebe za druge zvučala je vrlo jednostavno i normalno. Sada, čitajući i slušajući Božju riječ, tek uviđam koliko je Isus

Ove nedjelje, na propovijedi čula sam „Nemojte se i ove korizme zaboraviti susresti s Kristom“. Kada pogledam prethodne godine često mi se znalo dogoditi da se odreknem neke hrane, jer tako je lakše. Razmišljala bih na početku da bih mogla češće poći na misu, napraviti više dobrih dijela, ulaziti u

Često mi bliski ljudi kažu da sam kritična prema drugim ljudima, prema načinu rada, prema svijetu… Tada pomislim da samo imam visoke standarde. Pomislim da i ja radim puno, pa zato i očekujem puno. Formula izgleda jako jednostavno: koliko dajem toliko i dobijem. A dajem li ja baš uvijek koliko

Baš  kao što je Petar na gori visokoj prepoznao da  mu je dobro biti kraj Isusa, svoga Učitelja, tako i ja danas prepoznajem i razumijem taj osjećaj. Molim te, Bože, zauvijek nam pokloni svoju blizinu. Molim te, progovori i nama kao što si to učinio ispred Isusa i trojice njegovih

Došla je k Isusu puna nade i boli, ali iskrena srca. Bila je grešnica, tako da su je drugi olako spuštali, dok bi sebe uzdizali. Farizej u evanđelju se nije smatrao grešnikom poput nje, tako da si je uzeo za pravo ponašati se poput suca. Njegovo srce bijaše oholo. Toliko,

Kako mogu ponizno stajati ispred Boga, a nemir i srdžbu čuvati u srcu? I dok nas svijet poučava o osveti, dok zbog svijeta opravdavamo gorčinu koja se u nama nakuplja jer u bližnjemu vidimo krivca za mnoge naše nemire, Isus nas podsjeća da prije svega ispitamo stanje naše duše i

Matea je djevojka puna vedrine i pozitivnog je duha. Njen zaštitni znak jest zasigurno osmijeh, kojim uljepšava svaki dan ljudima oko sebe- on je dar s neba svima nama. Ona živi ljubav i dijeli ju kad god stigne, bila u pitanju njezina obitelj, prijatelji ili drugi potrebiti. Jako je uporna

Olako zaboraviš koliko si vrijedan u Božjim očima. Što je to, da te odvraća od toga da Mu se iskrena i otvorena srca obratiš? Obuzme li te strah da te Bog ne čuje? Ili se radi o sumnji u vlastitu vrijednost, pa misliš da Mu tvoje riječi nisu bitne? Ta

Molim te Isuse, neka se obrati naš naraštaj i pronađu te svi koji te traže, a ne nalaze. Neka te zbog tvoje žrtve prepoznaju kao svoga Otkupitelja, neka te slave radi tvoje pobjede nad grijesima. Što li si samo sve učinio za nas, Isuse. Položio si život svoj, a ljubavi

Reče „Ta zna vaš Otac što vam treba iprije negoli ga zaištete.“Zar ne molimo svakodnevno za kruh naš svagdašnji? Prikazujemo Mu razne potrebe, dok je On taj kojiih najbolje poznaje, koji zna čežnje našeg srca. Trebamo Mu samo vjerovati i nastaviti zahvaljivati i moliti. Ako je iskrena, molitva može biti

Kaže im: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“  Šimun Petar prihvati i reče: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ U duhu, Petar je poznavao Isusa i zato ga je nazvao Sinom Božjim. Isus shvaća da ga Petar poznaje te mu nadjeni ime Petar Stijena uz riječi kako će

Na prvu zamišljam zvijeri koje okružuju Isusa, kao u čoporu. Ali nije tako, On bijaše sa zvijerima. Pitam se što to znači biti s njima? Što je radio? Je li ih korio, ili pripitomio? Jesu li Ga napadale, ili su Ga se s poštovanjem klonile? Je li On njima prvi

On sve ostavi, usta i pođe za njim. Često zamišljam Isusove oči. Ne toliko boju i oblik, koliko pogled i osjećaj koji on stvara kod onoga koji je pogledan. Isus je ugledao Levija i Levi sve ostavlja. Pokušavam si to predočiti. Bistrinu Njegova pogleda, usredotočenost i napetost mišića oko Njegovih

Lidija je u SKAC-u pomalo kao i onomad, među židovima, Gospa: iskoči na scenu kada treba žrtvovati vlastite planove za dobrobit sviju; pohiti uveseliti ili zagovarati; kada Isus nestane među nama ona ga među prvima nađe; odvažna je kada treba nekog u muci pohoditi i ohrabriti; dok bližnji pati ona

Kada dijete učite nekoj novoj vještini, ponekad možete kod njih primijetiti strah. Na primjer, kada dijete tek uči plivati i ne želi ući u duboko more. Da bi se ono odvažilo, prvo netko drugi treba otplivati u duboko i dozvati ih, netko koga vole i kome vjeruju. Netko u koga

Bog u skrovitosti. Čini mi se to kao oksimoron. Jer kuda god se okrenem, On me negdje čeka, toliko očit da Ga ne mogu promašiti: u osmijehu i zagrljaju djeteta, u punoj katedrali, na planinskom vrhuncu… Ali to Mu nije dovoljno. On želi moju intimu, onaj zadnji dio mene kojeg

Isus opominje, a učenici ne slušaju. Oni brigaju svoje vremenite brige. I bitne su to brige. Pa nije svejedno hoće li čovjek biti sit ili umrijeti od gladi. Samo, šteta što je naše pamćenje tako kratko, ili možda što su nam srca tao tvrda, pa zaboravimo da je problem kojeg

Prvi razred srednje škole. Algebarski izrazi. Ja pred pločom, stojim gledajući u napola riješen zadatak i ne znam što dalje. Profesorica mi govori da se pomaknem korak unatrag. Pa još jedan. Pa još jedan. I tako sve do kraja učionice, kada sam napokon vidjela da je formula na kojoj sam

Misli mi je potpuno okupirala slika Isusa koji ganut pruža ruku gubavcu. Zamišljam Ga ispruženih ruku, suznih očiju i blagoga izraza lica na kojem se odražavaju suosjećanje, briga i nježnost. Kako li se samo lice Njegovo moralo ozariti kada je vidio vjeru gubavca i kako je bio dirnut kada mu

Bilo kruha malo, bilo pića malo, s Tvojim blagoslovom meni je dosta. I onda kada nisam imala novca za hranu, po bližnjemu si poslao topli obrok. I onda kada sam imala samo koricu staroga kruha, nasitio si me. Jer tamo gdje se izgovaraju riječi blagoslova, gdje se Tebi zahvaljuje na

Tada se puku brani da kazuju djela milosrđa Gospodina?! Što im On više brani to oni jače i ushićenije viču?! Što ja danas radim? Zašto ja Tvoju riječ ne širim dalje? Zašto ne govorim o ljubavi i milosrđu Tvome? Zašto se sramim svoje vjere, Tebe? Fali mi ushićenja i radosti

Ivana.. djevojka koja ima srce Svete Majke Terezije jer čini dobra djela, koja ima oči Svetog Josipa jer čini čuda, a ruke Svetog Leopolda jer oprašta.  Njezin osmijeh je veliki plašt koji pokriva sve nas u njezinom životu, u srcu joj gori vatra ljubavi koja se razbuktava i iskre baca

Prilika je svaki dan, svaki sat i svaku minutu obratiti se Tebi. Zamoliti Te za oproštaj, savjet i mir u srcu. Prilika je, kojoj dopustim da prođe pored mene. No kad i kleknem i sklopim ruke, i kad izgovaram zahvalu i molitvu za jučer, danas i sutra, fali nešto. Fali

Oče, strah me i sram me. Što to niče u srcu mome? Zle namisli, različiti grijesi i bol što ga nanosim drugima. Nisu li to utjecaji ovoga vanjskoga svijeta, ili samo tražim opravdanje? Nije li me okolina učinila grešnom osobom? A Ti mi ovdje kažeš: „Što iz čovjeka izlazi, to

Piše: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.” Gospodine, tako često izgovaram šapatom molitve bez da mi srce od radosti kliče. Tako često na koljenima sklapam ruke bez da istinski tražim blagoslov. Tako često blagujem za Tvojim stolom bez da sam toga svjesna. Tako često

„U ono vrijeme...” puk Ga je tražio, prepoznavali su Ga, hrlili na mjesta gdje je On, htjeli Ga samo dotaknuti. Što je, Bože moj, s ovim vremenom? Dolazim li tamo gdje si Ti? Tražim li Te? Vjerujem li da ćeš riječju zacijeliti sve moje rane i boli? Vidim presliku onoga

Isus intenzivno djeluje. Njegov milosrdan pogled obasjava bolesnike i opsjednute. I Petrova punica jedna je od onih koji primaju milost ozdravljenja. Njezina reakcija? Služenje! Uzvraćamo li mi Gospodinu tom svetom jednostavnošću? Ipak, Isus se osim što djeluje – moli. On je kontemplativan u akciji. Ako je molitva, razgovor s Ocem,

Kaže nam Marko da su apostoli bili umorni. I Isus vjerojatno zajedno s njima. Već su se namjeravali zasluženo odmoriti kad pred Isusa dolazi mnoštvo bijednih ljudi. I njegovo milosrđe nadjačava potrebu za fizičkim odmorom. Podsjeća me to na naše ispovjednike, koji slušaju tolike naše muke i probleme, i sami

Herod Antipa tragičan je lik. Znao je da je Ivan Krstitelj pravedan i svet, rado ga je slušao, ali kad je navalila požuda prema Herodijadi, bratovoj ženi, pokleknuo je. Nije imao hrabrosti da se odupre zlu. Pobijeđen, pristao je da se Ivanu odrubi glava. Gospodine, daj nam otporne snage u

Robert je mladić duboko uronjen u predanje. Srce mu čezne da spozna Boga i da Mu u potpunosti preda svoj život. Teži rastu u kreposti, traži slobodu ljubavi na koju ga Bog poziva. Trenutno, taj svoj rast traži kroz 3D program. Kao svježe diplomirani magistar anglistike i germanistike, Robert njeguje

Isus šalje apostole da propovijedaju Evanđelje i zabranjuje im da nose bilo što osim štapa. Štap je oslonac na putu. Isus im nalaže da se oslanjaju jedino na Božju providnost, a ne na svoje sposobnosti ili imanje. Također im govori da idu dva po dva, a ne individualno. Zapovijeda im

Kako se gorko razočaramo kad otkrijemo da naša obitelj, rodbina, prijatelji ne dijele naše oduševljenje Isusom. Potičemo, nagovaramo, pa ništa. A evo u evanđelju čitamo da se samom Isusu to dogodilo u Nazaretu s njegovim bližnjima. Bog uvijek poštuje čovjekovu slobodu izbora. Vjerujemo li da Bog ima za svakoga plan?

Kakva krasna slika u evanđelju danas na Svijećnicu! Starac Šimun cijeli život iščekuje Krista, i Bog mu uslišava čežnju. Josip i Marija su u Hramu s malenim Isusom, i Šimun to gleda. Bog mu je upravo ispunio obećanje da neće umrijeti dok ga ne vidi. Ali, Bog ide korak dalje!

Zanimljivo je u današnjem evanđelju pratiti reakcije stanovnika gerazenskog kraja kojima su svinjari dojavili kako je Isus izagnao legiju demona iz opsjednutoga i dopustio im da uđu u svinje, koje su se potom podavile u jezeru. Prestrašili su se, shvatili su da se nešto veliko dogodilo, ali su ipak više

Zamišljam ta lica, njihovu “zanesenost” sa tobom Gospodine. Pitam se što si ih tada učio, koje prispodobe im govorio - kako treba oprostiti bližnjemu ili biti osjetljiv na siromašne? Kako god, priznajem da sam pomalo i zavidna na njihovoj zanesenosti, vjerujem da im je srce gorilo, a da ni sami

Gospodine, koji si tako mirno zaspao na lađi mog života unatoč olujama koje me napadaju, imam jednu želju. Želim ti vjerovati.Prije nego li oluja dođe, kada je tek u naznakama i u daljini se čuje grmljavina, moja vjera već tada blijedi, a strah nastupa. Moj pogled vidi tamu koje ni

Gospodine, pitam se zašto uvijek koristiš prispodobe, zašto “jednostavnije” i “direktnije” ne pričaš. Onda mi dolazi da si se koristio jezikom njihove svakodnevice, njihova rada, onim pojmovima i procesima koji su im poznati. Mislim se kako si domišljat i kreativan te koliko im želiš pričati o Bogu i Ljubavi da

Gospodine, kakvo je moje svjetlo? Dolazi li ono do ikoga ili mi se čini da jedva i mene obasjava? Nestalno je, malo i često se izgubi u tami straha, nepovjerenja i zabrinutosti. Tada njegove zrake kao da nestaju, kao da se gase... No, onda kada dođem pred Tebe, ono opet

Kakva je to dobra zemlja Gospodine, na kojoj urodi sjeme mnogostruko? Pitam jer i ja želim biti ta dobra zemlja koja će dati ploda u izobilju. I ja želim da se tvoja Riječ nastani u meni i da rastem u krepostima. Gospodine, ja sam tako često rakla, suha i žedna

Mogu zamisliti kako Isus sjedi na sredini nekog velikog dvorišta, ispod stabla, u naručju mu dijete, a oko njega tolika masa ljudi. Neki sjede na podu, neki na stolicama, ali većina stoji i svatko se bori da barem jednom ugleda Njegovo lice. Do Njega nekako dolazi glas da ga majka

Kazao si Gospodine “Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” I čujem kako i meni to sada govoriš, a jedan dio mene se opire tome jer me strah da te tamo neću pronaći i da ću se izgubiti. Pa se pitam kako da te navješćujem, kako da pričam

„Hajdete za mnom.“ Zove nas i danas, i tebe i mene. Zove nas u našu nutrinu, da tamo pronađemo onaj plam Ljubavi koji je u nama od Početka. A onda nas zove u svijet u koji nas je postavio da podijelimo tu ljubav. Kada? Sada. Jer On zove. Nema potrebe

Služiti drugima toliko da izađeš izvan sebe. Na prvu nezamislivo, a onda pogledam vijesti i vidim ljude koji danima služe drugima. Na licu im ne vidiš ni trunke umora, nego samo radost. Neki kuhaju, neki razvrstavaju i razvoze, neki saniraju štetu, neki razgovaraju s ljudima, a neki mole. Svi smo

„I pozove koje sam htjede.“ A želiš nas sve. Svakog od nas pozivaš da dođemo k Tebi i budemo s Tobom, na bezbroj načina. Pozivaš me da dođem k Tebi u tišini izolacije kada sam bolesna. Pozivaš me da budem s Tobom u buci potresa i sjetim se onih kojima

Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – da ozdravi. Upravo s tom željom, mnoštvo ide za Isusom. Jesam li i ja u tom mnoštvu? U svim patnjama i bolima kojima svjedočim, tražim li Tebe? Nekada ne razumijemo patnju, zašto ju dopuštaš ako si svemoguć. Pročitala sam negdje

Subota je za farizeje poseban dan, dan za njih i Boga – i nikog više. Ako je njihov bližnji u potrebi, zatvaraju oči na to jer subota je dan odmora. Isus nam pokazuje kako briga za bližnjega ne poznaje dan odmora. Kako nekad, tako i danas. Doktori i medicinari koji

Kao David, kada se naši bližnji nađu u potrebi, spremni smo napustiti sve zakone, sva pravila logike i razuma kako bismo im tu potrebu zadovoljili. Kako nas je sam Krist naučio, žrtvujemo dio sebe za drugoga. Svjedoci smo tome svakoga dana. Tisuće i tisuće ljudi koji su se uputili u

Čudna su ovo vremena, Gospodine. Imamo neprijatelja kojeg prije nikad nismo očekivali, a sada ga stalno iščekujemo, nevidljivog neprijatelja. Tražimo Te, pitamo se gdje si i kako ovo dopuštaš, a danas nam jasno odgovaraš: s vama sam! Zaručnik je s nama, priprema nove mješine za novo vino. S nama je

Ko u duhovnim vježbama.Čitam o tebi, slušam o tebi, pričam o tebi, čekam te... i onda prođeš kroz moj dan, a ja te ni ne prepoznam, nego mi kažu: „Evo Isusa.“ I krenem za tobom. Ti si tu, ispred mene. Okrećeš se i pitaš me: „Što tražiš?“ A meni je

Zašto farizeji ništa ne govore kad Isus poziva carinika, a prigovaraju kad s njima jede?I zašto to farizeje smeta, a apostole uopće ne smeta? Kako oni gledaju na carinike? Oni sve mjere i važu. I takvi proračunati sve moraju imati pod kontrolom.A pred sobom ne vide brata, nego nekog od

Isus se vraća u Kafarnaum.Kako je dobro znati da se Isus vraća. Svi su moji propusti sad nevažni.Opet je tu. Ponovo imam priliku susresti ga.Kakva radost i žar!  Žar koji gori, koji želi taj susret. Kao čovjek koji je dobio novu priliku. Sve daje, hrli, prelijeće brda, nalazi način.Takva je

Jednom mi je prijatelj sav ushićen preporučio film koji ga je oduševio. Nakon njegovih riječi, film me se uopće nije dojmio. Nije to bio loš film, ali ja sam stvorio očekivanja koja se nisu ispunila i ostao prazan. Kad sam se pitao zašto Isus ne dopušta gubavcu da govori o

Brzo raste Isusova popularnost. Čini dobro ljudima, ozdravlja ih i oslobađa. I svi ga traže. A tek je početak.To je sigurno zanosno, ugodno i lijepo. I tad Isus traži samotno mjesto za molitvu. I onda preokret: “Hajdemo drugamo da i tamo propovijedam. Ta zato sam došao.”Nađi i ti samotno mjesto

Dođi pred Isusa. Kako djeluje nečisti duh? Nazarečanine, što ti imaš s nama u Kafarnaumu? Došao si da nas uništiš? Unosi podjelu i strah. Kolko često se uhvatim zaokupljen upravo tim dvijema stvarima: podjelom i strahom? A Koliko često se i ne uhvatim? Ali bez obzira jesam li svjestan zla

A kako ti bacaš svoje mreže? Ivan je predan da mu se odsječe glava, a Isus fino krene okolo i zove ljude da ga slijede. U trenutku straha, kad se ne možeš ne pitati: “Pa jel baš sad pametno?” Ali Isus ne srlja bez veze. On dobro zna da će

Isus prima krštenje od Ivana. I ja sam primila krštenje kao malo dijete zahvaljujući roditeljima. Taj sveti sakrament dao mi je identitet i doveo me do sadašnjeg trenutka. Velika je to milost. Otajstvo koje me nadilazi, pred kojim ostajem bez riječi. Mogu samo kleknuti i svim srcem zahvaljivati za dar

Ne mogu jasno vidjeti cilj koji je Isus odredio za mene. Nesigurno sjedim u lađi, a vjetar mi ne dopušta da plovim. Stojim na mjestu, okrećem se, ne mogu veslati. Koji je to vjetar u mome životu koji mi ne dopušta da plovim? Što me drži na mjestu? Jesu li

Učenici su primijetili ljude u potrebi. Vidjeli su da su umorni i gladni. Zastanem li ja i gledam li oko sebe? Primjećujem li ljude u potrebi? Prepoznajem li duhovnu glad kod ljudi? Glad za Bogom i izgubljenost u životu bez Njega? Oče, što ja mogu učiniti kada primijetim da su

Ovo je Petra - oličje Božje brižnosti i nježnosti. Uvijek spremna pružiti ruku, uvijek puna razumijevanja. Voli kvalitetno iskoristit svoje vrijeme pa se nesebično daje gdje stigne. Voli planine i sve prirodne ljepote - u njima vidi ljepotu svoga Stvoritelja i nalazi nadahnuće za svoj rad. Voli sport, zajedništvo i

Nazaret – ovdje si odrastao, radio s ocem, jeo majčinu hranu, igrao se s prijateljima… To mjesto ti je poznato, sigurno, ugodno, voljeno. Danas čitam o trenutku kada si ostavio Nazaret. Od kuda Ti hrabrosti ostaviti ono što je ugodno i sigurno? Kako si se odvažio krenuti u nepoznato? Jesi

Jedna od zadaća koju su sluge i robovi imali prema svojim gospodarim je bila i da im razvezuju i skidaju obuću s nogu. Posao je to za onehijerarhijski najmanje u nekom kućanstvu. A Ivan, kojega je slijedilo mnoštvo svijeta i kojeg su smatrali velikim, sam za sebe kaže da nije

Koliko je samo pjesama ispjevano o posjeti pastira novorođenom Kralju! Svaka od njih je ispunjena velikom radošću koja i meni obuzme srce svaki put kada se sjetim tog događaja. Volim zamišljati tu malu skupinu pastira kako hitaju i žure prema Betlehemu dok u srcima znaju da se događa nešto toliko

Za Domagoja bih rekao da je jedna autentična osoba i vjernik, nema potrebu skrivati svoje slabosti, a ni svoje talente i znanje. Uvijek je spreman podijeliti svoje znanje i darove sa drugima. Jedna osoba koja će ti uvijek dati do znanja koliko si mu važan kao prijatelj. Svira fagot, frulicu,

A onima koji Ga primiše podari moć da postanu djeca Božja. Volim taj redak! Pun je poniznosti. Mi sami ne možemo svojim snagama praktički ništa. Možemo Ga primiti i to je sve što možemo, ali to je također i sve što On traži od nas. Tako jednostavno, a opet, po

Evanđelje kaže da je rastao, jačao i napunjao se mudrosti i da je milost Božja bila na njemu. Je li se igrao s drugom djecom, i što su druga djeca mislila o Njemu? Kako su Ga Josip i Marija odgajali? Kako se uopće odgaja Boga? O tome evanđelje i ne

Mogu samo zamisliti kako su se osjećali Josip i Marija kada su došli u jeruzalemski hram i kada je starac Šimun uzeo Isusa i zahvalio Bogu što mu je dao tu milost da doživi taj trenutak! Bili su tada mladi roditelji, Marija nije imala preko 18 i bez obzira na

Bijes! Koliko oholosti i bezosjećajnosti mora biti u jednom čovjeku danaredi pobiti sve dječake do 2 godine starosti u i oko Betlehema! No Bognije u tom bijesu. Razlozi tog bijesa jesu opravdani, ali to nije pravedanbijes jer u tome mi nema Boga. Gdje je? Vidim Ga! Eto Ga u miru

Na današnji blagdan Svete Obitelji, u Lukinom Evanđelju dublje zamišljamo okolnosti Isusova odrastanja. Rastao je u svojoj obitelji, jačao i napunjao se mudrošću. U obitelji koja nije bila lišena križeva, poteškoća i tuge. Ta u Šimunovom proroštvu spoznajemo Marijin križ – majci će mač probosti dušu, nagoviještajući muku i smrt

Gospodin nas i danas upozorava na budnost, upućuje nas u to da ćemo biti predavani, osuđivani, bičevani. Povijest se ponavlja. Uočavamo kako vjernika današnjice često bičuju pogrdnim riječima i uvredama, izvode ga pred masu i izruguju mu se, vjernika današnjice svijet uistinu osuđuje poradi imena Isusova. No, Gospodin ga ne

Snaga Isusovog rođenja i ovog Božića obasjava naše živote, nadilazi svaku tamu i krijepi naše duše. U mislima mi hladnoća štalice i oštrina slame, znatiželja pastira, strah kralja Heroda, budnost i odlučnost kraljeva. I danas osuvremenjujemo taj čudesni događaj preuzimanjem njihovih uloga. Ne mogu poreći da barem jednom nisam bila

U svitanje novog dana i još jednog Badnjaka, Gospodin mi ponovno na srce stavlja pitanje: “Jesi li bila moj prorok?”. Svakoga dana pozvani smo biti Isusova produžena ruka – u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u školi, na fakultetu, među znanima i neznanima. Pozvani smo svjedočiti Kristovu ljubav i mir,

Rođenje svakog djeteta niz je čudesnih događaja. I rođenje Ivana Krstitelja, i moje, i tvoje. U Lukinom Evanđelju spoznajemo kako su se susjedi i rođaci radovali s Elizabetom. Rođenje Ivana Krstitelja promatrali su kao iskaz Božje dobrote. Iskrenoj radosti prethodilo je Zaharijino nepovjerenje. Gospodin nije dopustio da nepovjerenje prekine rijeku

Gospodin u mnogim životnim situacijama iskazaše svoju dobrotu i učinivši mi velika djela. No, bijah li uvijek svjesna? Koliko puta naivno mišljah da su bogati puni, a moćnici na prijestoljima jedino vrijedni. Toliko puta to i živih. Spoznah da usprkos svim Njegovim djelima ne pokazah uvijek Božji strah. Češće koračah

Vrijeme Došašća preslika je ljudskog puta. Adventski vijenac na našem stolu simbolični je prikaz tog izazova. U vjeri iščekujemo Gospodinov odgovor na naše svakodnevne križeve, istovremeno se suočavajući s bolnim padovima i teškim patnjama, u radosti živeći vlastite uspone, u ljubavi oboje, a svjetlo Gospodinovo istovremeno nas vodi i obasjava,

Ivanovo začeće u mnogo stvari sliči Kristovu, ali s jednom velikom razlikom. Marija je povjerovala na anđelove riječi dok Zaharija nije, iako je molio upravo za dijete. Vjerovao je cijelo vrijeme dok je molio, ali u ključnom trenutku Zaharija sumnja u anđelove riječi i ostaje nijem sve do Ivanova rođenja.

Što smo bliže Božiću evanđeoski tekstovi nas pripremaju za konkretan događaj Kristova rođenja. Uz Mariju, Josip je odigrao ključnu ulogu iako se čini kako želi pobjeći. Samo se čini, ali on zapravo želi sačuvati Mariju od moguće kazne (Pnz 22,20-21). Josip se trudi razumjeti otajstvo koje se događa, on ga

Nije on kružnica da ga se može opisat, ali ipak ću nekoliko riječi o njemu napisat. Rodom je s obronka Fruške gore, a “do jučer” je boravio uz Mrtvo more. Još kao dijete znao je da Kaptol će mu biti stan i nije dopustio da išta upropasti taj plan. Doživotne

Važna je obiteljska povijest, ali ne kako bismo patili od šizofrenih „grijeha predaka“, nego kako bismo znali odakle dolazimo. Ako su evanđelistima bila potrebna sva ova imena onda ona pričaju i nama jednu priču. Priča je to o Božjoj ljubavi za svoj narod, za svakog pojedinca bez obzira koliko on