Isus šalje apostole da propovijedaju Evanđelje i zabranjuje im da nose bilo što osim štapa. Štap je oslonac na putu. Isus im nalaže da se oslanjaju jedino na Božju providnost, a ne na svoje sposobnosti ili imanje. Također im govori da idu dva po dva, a ne individualno. Zapovijeda im zajedništvo. Oslanjamo li se mi u svemu na štap Božje providnosti, ili na sebe i stvorenja? Tražimo li zajedništvo Crkve, ili soliramo?