Svatko tko ga poznaje, mogao bi poželjeti srce koje Filip ima. Srce koje ne prestaje tragati, otkrivati, težiti onom Kristovom spoznanju. Filipove oči zamijetit ćeš među mnoštvom ljudi, ne zato što su dovoljno visoko da ih svi vide, nego jer sjaje svjetlom njegova srca. Na njega se uvijek možeš osloniti, pitati za savjet ili samo uživati u najobičnijem razgovoru i vratiti se kući 100 kilograma lakši i sa adrenalinskim osmjehom na licu. Filip je na vrijeme počeo otkrivati svetost na koju ga Bog zove… I predaje joj se svaki dan sve više, u duhu Magisa o kojem rado sluša i razmišlja. Bog ga je obdario darom slušanja; ne dozvoljava nijednoj riječi da padne na tlo, makar ostao zbunjen i zamišljen nakon što ju čuje. Vedar duh i mudrost u tom ozračju mladolikosti, nerijetko nadmaše zrelost i mnogo starijih od njega. Od Filipa se može mnogo naučiti, ponajviše zato što je on taj koji je uvijek spreman učiti. Kako on vidi Boga, najbolje govori njegov najdraži citat iz Biblije: „Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.” (Lk 15,20). U tom duhu, Filip u svaki dan odvažno kreće, znajući da mu Otac, uvijek iznova, ganut, trči ususret.