Dobar je taj naš Bog! I ima čelične živce. Nekad si znam razmišljati kako bih ja reagirao na Njegovom mjestu u određenim situacijama. Zamišljam situaciju u kojoj, već star, idem u posjet svojoj djeci koja imaju već svoje obitelji i naiđem na zatvorena vrata. Ne da bih se rastužio nego bi mi srce napuklo. U tom trenutku pred očima ti proleti sva ta silna ljubav, dobrota, nježnost, briga, ma sve što si im dao – a to je sve. Cijelog sebe si dao za njih i poslije svega te, oni koji su tvoji, ne prime. No Njegova ljubav tu ne staje. Bez obzira na sve bez prestanka nam daje milost na milost i zove nas nazad u svoj zagrljaj. Bez obzira na sve, On je voljan učiniti apsolutno sve za naše dobro. A ja? Hoću li samo kao tvrdoglavac nastaviti svojim putem ili ću Ga primiti u svoje srce? Hoću li krenuti produbljivati odnos s Njim? Imam priliku, a pitanje je želim li i ja danas postati svjedokom svjetla?