Gospodine, pitam se zašto uvijek koristiš prispodobe, zašto “jednostavnije” i “direktnije” ne pričaš. Onda mi dolazi da si se koristio jezikom njihove svakodnevice, njihova rada, onim pojmovima i procesima koji su im poznati. Mislim se kako si domišljat i kreativan te koliko im želiš pričati o Bogu i Ljubavi da se koristiš njihovim jezikom… našim jezikom. Koliko nas voliš da ćeš nam o svetoj Riječi govoriti kroz priče, baš kao što mi to činimo djeci, samo da nas ona dotakne i da ju mi upoznamo. Zamišljam kako pričaš ovu prispodobu o goručinom sjemenu – koliko je ona lijepa i čudesna. Zato molim da to bude priča o meni, mom životu koji sam ti predala, o kojem se ti brineš da raste, živi i ljubi.
