Zamišljam ta lica, njihovu “zanesenost” sa tobom Gospodine. Pitam se što si ih tada učio, koje prispodobe im govorio – kako treba oprostiti bližnjemu ili biti osjetljiv na siromašne? Kako god, priznajem da sam pomalo i zavidna na njihovoj zanesenosti, vjerujem da im je srce gorilo, a da ni sami nisu znali od čega, da su im navirale suze milosti bez da su razumijeli zašto i da se neobjašnjivo nisu mogli odvojiti od Tvoje prisutnosti. Isuse, daj mi da i ja budem zanesena vjerom, nek svakoga dana Tvoja riječ mijenja moje srce i govori mi Istinu koja čini čuda. Neka cijelo moje tijelo i duša traži samo Tebe.
