Uvijek mi prilikom Isusovih govora veliku pažnju privuče ovaj „zaista, kažem vam…“ U kojim god mislima ja zalutao, tih par riječi me vrati pred Isusa. Sada kada sam pred Njim, On nastavlja svoj govor. Mislim si koliko je samo hrabrosti trebao skupiti da oblije narod ovakvim riječima. Znao je da će ih to napuniti gnjevom, ali svejedno ne odustaje. Vjerujem da su se židovima u glavi vrtila slična pitanja nakon Isusovog mirnog odlaska kao i meni sada. Jesam li svjestan toga da je Isus s nama radi svakoga čovjeka, a ne samo radi mene? Je li ponekad jedina prepreka do tuđeg pronalaska Isusa moja sebičnost?