Gospodine, koji si tako mirno zaspao na lađi mog života unatoč olujama koje me napadaju, imam jednu želju. Želim ti vjerovati.
Prije nego li oluja dođe, kada je tek u naznakama i u daljini se čuje grmljavina, moja vjera već tada blijedi, a strah nastupa. Moj pogled vidi tamu koje ni nema još, moje uši čuju tutnjavu koja ni ne postoji, a srce drhti od neizvjesnosti. I ja stojim u mukama, dok ti mirno spavaš na lađi mog života. Jer sam bojažljiva i malovjerna, zaboravljam da si uvijek samnom i da je dovoljan samo jedan pogled – pogled u mog Spasitelja, da moja duša bude mirna i sigurna.
