„U ono vrijeme…” puk Ga je tražio, prepoznavali su Ga, hrlili na mjesta gdje je On, htjeli Ga samo dotaknuti. Što je, Bože moj, s ovim vremenom? Dolazim li tamo gdje si Ti? Tražim li Te? Vjerujem li da ćeš riječju zacijeliti sve moje rane i boli? Vidim presliku onoga vremena i ljudi koji se guraju kako bi Ti došli bliže i u ovom današnjem vremenu. Na svetoj Misi. Gdje Ti dolaze usamljeni, napaćeni, umorni, žalosni i bolesni – stojeći i na hladnoći – samo kako bi čuli Tvoju riječ. Jer je, Oče, i u ono vrijeme i u ovo današnje, Tvoja riječ bila dovoljna da zacijeliš naše rane i da nam dadeš nadu. Gospodine, daj da mi tvoja riječ bude uvijek dovoljna utjeha, lijek i okrepa.