Kaže nam Marko da su apostoli bili umorni. I Isus vjerojatno zajedno s njima. Već su se namjeravali zasluženo odmoriti kad pred Isusa dolazi mnoštvo bijednih ljudi. I njegovo milosrđe nadjačava potrebu za fizičkim odmorom. Podsjeća me to na naše ispovjednike, koji slušaju tolike naše muke i probleme, i sami su iscrpljeni, a opet puni milosrđa ne odbijaju naša pitanja i dvojbe, nego nas uvijek s ljubavlju poučavaju i odrješuju od grijeha. Samo, dajemo li se poučavati i voditi, ili mislimo da znamo bolje? Priznajemo li se ovcama koje trebaju pastira kao što su to učinili ljudi iz okolice Genezaretskog jezera, znamo li gledati Dobrog Pastira u našim ispovjednicima, svećenicima, Papi? Vjerujemo li da nas Isus vodi preko crkvenih pastira, danas, sada?
