Kako se gorko razočaramo kad otkrijemo da naša obitelj, rodbina, prijatelji ne dijele naše oduševljenje Isusom. Potičemo, nagovaramo, pa ništa. A evo u evanđelju čitamo da se samom Isusu to dogodilo u Nazaretu s njegovim bližnjima. Bog uvijek poštuje čovjekovu slobodu izbora. Vjerujemo li da Bog ima za svakoga plan? Da on neprestano kuca na vratima srca, da mu ništa nije nemoguće, i da on zna pravo vrijeme? Ili smo malodušni, razočarani? Hoćemo li i mi začuditi Isusa nevjerom kao njegovi Nazarećani ili vjerom kao rimski satnik?
