Oče, strah me i sram me. Što to niče u srcu mome? Zle namisli, različiti grijesi i bol što ga nanosim drugima. Nisu li to utjecaji ovoga vanjskoga svijeta, ili samo tražim opravdanje? Nije li me okolina učinila grešnom osobom? A Ti mi ovdje kažeš: „Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.” Gospodine, strah me i sram me jer mi u srcu raste korov zla što rađa grijehom. Korov koji onečišćuje i guši mene, a druge vrijeđa. Strah me što se opakosti i psovke u mome srcu stvaraju. Ta nije li ono čisti simbol ljubavi? Sram me što se ne trudim iskorijeniti grijehe što u srcu bujaju, a dolazim pred Tebe na svetoj Misi. Sijaču brižni i dobri, iskorijeni i taj korov u mome srcu, a posij cvijeće što rađat će ljubavlju i dobrotom.
