On sve ostavi, usta i pođe za njim. Često zamišljam Isusove oči. Ne toliko boju i oblik, koliko pogled i osjećaj koji on stvara kod onoga koji je pogledan. Isus je ugledao Levija i Levi sve ostavlja. Pokušavam si to predočiti. Bistrinu Njegova pogleda, usredotočenost i napetost mišića oko Njegovih očiju uz istovremenu opuštenost mišića oko usana koje dubokim, jednoličnim glasom izgovaraju “Pođi za mnom”. Zar je to dovoljno da čovjek promijeni život? Da ostavi sve što je znao, sve u čemu je možda i bio dobar? Izgleda da je. Izgleda da stvari stvarno jesu tako jednostavne. Samo treba pustiti srcu da čuje i ono će djelovati. Gospodine, pogledaj me tu gdje jesam, dotakni me u mojoj svakodnevici i govori mome srcu.
