Mogu samo zamisliti kako su se osjećali Josip i Marija kada su došli u jeruzalemski hram i kada je starac Šimun uzeo Isusa i zahvalio Bogu što mu je dao tu milost da doživi taj trenutak! Bili su tada mladi roditelji, Marija nije imala preko 18 i bez obzira na sva čuda koja su imali priliku doživjeti svejedno su se divili riječima kojima je Šimun slavio Boga ugledavši Isusa. O kad bih se bar ja mogao tako diviti kada ugledam Isusa! A za razliku od starca Šimuna, ja Ga imam priliku vidjeti svaki dan, i opet sam nekad nezahvalan i dok On stoji preda mnom u liku Presvete Hostije, moje misli lete od Njega! Da mi je dobiti milost shvatiti tko to stoji ispred mene!
