Često bih kroz život osjećala prisutnost Boga, najčešće je dolazio u malim stvarima ili pak u ispovijedi. Uvijek bih na ispovijedi čula ono što mi je trebalo, nisam uvijek mislila da je tako, ali na kraju bi ispalo da je uvijek ono što mi je trebalo u tom životnom periodu i tu sam osjećala Božju prisutnost. Ponekad, ne bih osjećala ništa. Razmišljala bih da je sva moja vjera bezvezna i nepotrebna. Bog se činio tako dalek, gotovo nepostojeći. Opet bih ga ponovno našla u malim stvarima, dobrim djelima i u drugim ljudima. I svaki put se sebi čudim zašto ga uvijek tražim u nekakvim dokazima i činjenicama, kada je uvijek tu u malim stvarima i bližnjima.
