Rođenje svakog djeteta niz je čudesnih događaja. I rođenje Ivana Krstitelja, i moje, i tvoje. U Lukinom Evanđelju spoznajemo kako su se susjedi i rođaci radovali s Elizabetom. Rođenje Ivana Krstitelja promatrali su kao iskaz Božje dobrote. Iskrenoj radosti prethodilo je
Zaharijino nepovjerenje. Gospodin nije dopustio da nepovjerenje prekine rijeku Njegove milosti. Osmi dan nakon Ivanovog rođenja Zaharija stade zahvaljivati i blagoslivljati ime Gospodina Boga svojega. Današnje Evanđelje posebno nas potiče na molitvu za nerođene, na molitvu za one koji život ne doživljavaju kao iskaz Božje dobrote. U mislima mi svi oni koji podareni život smatraju nametnutim. Ususret Božiću, svrnimo svoj pogled na Elizabetino i Marijino povjerenje, Josipovu hrabrost, Zaharijin čudesni obrat. Naš Bog je Bog čudesa. Prihvativši život i Božju volju za svoje živote, ispisali su povijest. Povijest koja se prelila u budućnost, odluka koja svoje korijenje ima u meni, u tebi. Gospodin je stvoritelj života, mi smo Njegova produžena ruka u ostvarenju svih planova koje je s nama naumio. Cijenimo li u pravoj mjeri vrijednost nečijeg života?
