Isus opominje, a učenici ne slušaju. Oni brigaju svoje vremenite brige. I bitne su to brige. Pa nije svejedno hoće li čovjek biti sit ili umrijeti od gladi. Samo, šteta što je naše pamćenje tako kratko, ili možda što su nam srca tao tvrda, pa zaboravimo da je problem kojeg mislimo da imamo, zapravo već riješen. Podsjeća me sve to na onu: Bog u kupe, ja u špade. I čini mi se da je u ovoj igri Bog jako strpljiv sa mnom. Ja bih na Njegovom mjestu već sigurno bacila karte. Gospodine, oprosti. Ja nekad stvarno ne razumijem. A nekada možda ni ne želim shvatiti. Neću te tražiti da budeš tada blag prema meni. Ma budi i strog. Postavljaj mi teška pitanja. Samo ne dopusti da se odijelim od Tebe. Ne dopusti da odem za ispraznostima svijeta.
