Jedna od zadaća koju su sluge i robovi imali prema svojim gospodarim je bila i da im razvezuju i skidaju obuću s nogu. Posao je to za one
hijerarhijski najmanje u nekom kućanstvu. A Ivan, kojega je slijedilo mnoštvo svijeta i kojeg su smatrali velikim, sam za sebe kaže da nije dostojan tog najmanjeg od svih zadataka, no ne staje tu. On se ne pokušava prikazati kao najmanji od svih jer to bi bila lažna poniznost,
nego sam za sebe kaže da je on glas koji viče u pustinji, da je on onaj koji pripravlja put Gospodnji. Toj vrsti poniznosti ja težim, onoj pravoj iskrenoj poniznosti! Toj poniznosti koju nam je Ivan pokazao, a sam Isus utjelovio u sebi!
