Otkad znam za sebe sjećam se kako mi mama objašnjava važnost poniznosti. Jednog od glavnih preduvjeta za ljubav. Meni uvijek prva misao bude: „Pa zašto bih se ja ponižavao kada će drugi to samo iskorištavati na sve moguće načine.“ No koliko god ja to poricao, mama je bila u pravu. Tek kad iskusim pravu poniznost shvatim koliko mi ona može poboljšati odnos sa samim sobom, Bogom i drugima. Kako samo jako može u nebesima odjeknuti jednostavna molitva poput: „Bože, milostiv budi meni grešniku!“ Nama se možda čini prejednostavnom, ali vjerujem da kada je izgovorena od srca Gospodinu bude draža od svih postova i žrtava.
