Kada sam bila mlađa i slušala o Isusu koji je govorio o služenju drugima i koji je služio drugima, sve to mi se činilo tako logično i prirodno. Formula davanja sebe za druge zvučala je vrlo jednostavno i normalno. Sada, čitajući i slušajući Božju riječ, tek uviđam koliko je Isus bio revolucionaran. Ne samo za to doba. Isus je revolucionaran i danas. Tko bi normalan služio drugima, ponizio sebe za druge i na kraju umro za druge, a sve to u bezgraničnoj ljubavi? Čitajući ovo evanđelje pitam samu sebe, ako bi Isus i danas bio revolucionaran zbog svoje bezgranične ljubavi, što mene koči da i ja krenem njegovim stopama poniznosti i ljubavi?
