Bog u skrovitosti. Čini mi se to kao oksimoron. Jer kuda god se okrenem, On me negdje čeka, toliko očit da Ga ne mogu promašiti: u osmijehu i zagrljaju djeteta, u punoj katedrali, na planinskom vrhuncu… Ali to Mu nije dovoljno. On želi moju intimu, onaj zadnji dio mene kojeg čuvam od pogleda drugih, kojeg otkrivam tek kada zatvorim sva druga vrata. Želi me cijelu. Želi ući u moju skrovitost. Biti sa mnom koja sam tek prah, a opet, zbog Njega, nisam samo prah. Gospodine, podsjeti me da sam Tvoja. Ma gdje bila. Probudi u meni želju da sve činim zbog Tebe i po Tebi
