Piše: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.” Gospodine, tako često izgovaram šapatom molitve bez da mi srce od
radosti kliče. Tako često na koljenima sklapam ruke bez da istinski tražim blagoslov. Tako često blagujem za Tvojim stolom bez da sam toga svjesna. Tako često dolazim Tebi u zagrljaj, u tvoj dom, a žar i radost zbog ponovnoga susreta ostavljam negdje na putu. Pomozi mi, Oče, da svaka molitva, što izlazi iz usta mojih, ne bude samo jedna u nizu, nego ona, koja se rađa iz prave ljubavi i zahvalnosti što rastu u najljepšim dijelovima srca.
