Nadnica

„Da nisam ja?“ - u redu je da se svaki od učenika, pa i svatko od nas to zapita. Jer to što sam danas uz bok Isusu ne znači da već sutra neću biti sposoban izdati ga… Kažu da svatko ima svoju cijenu. Ispitajmo svoju nutrinu: kojih je mojih sramotno

Isus je duboko potresen u duhu što će biti izdan od jednoga od najbližih prijatelja. „Što činiš, čini brzo, završimo s tim… boli me gledati te kako izdaješ moju ljubav“. Više od nadolazećeg trpljenja, boli ga što je odbačen od učenika s kojim je dijelio sve. Više od mojih grijeha

Marta ne razmišlja previše shematski o spasenju – Ljubljeni je osvojio njeno srce i ona mu je dala svoje. Samo mu želi biti blizu. Idu mi na živce ljudi s takvom iracionalnom vjerom i ljubavlju, zavidnom snagom za svakodnevnu borbu i onim napornim istinitim osmijehom koji me probada u središte

Evo jedne opomene meni i svima onima koji čitaju današnje evanđelje. Prihvatim li Isusa i krenem li za Njim, posvjedočim li ga svojim djelima, mogao bih izgubiti ugled na faksu, poslu, među prijateljima i možda ne budem prihvaćen pa čak i izrugan na taj račun u društvu. I tih situacija

Danas sam shvatio da sam ja više vjernik djela, a ne zaljubljenik u lik Isusa Krista. Zašto? Razmatrajući riječi Isusove “ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte” shvatio sam da ja često Isusa tražim kroz neka djela kao što su darovi, čuda, utjehe, svjedočanstva i slična djela po kojima se

A tko si ti? Često i sam postavljam to pitanje dok se osjećam razapeto između svijeta i Isusa. Danas sve više ljudi niječe Boga, a ja se osjećam kao netko tko halucinira kada razmišljam o Bogu, ja se trudim vidjeti Boga u svemu, a svijet ga odbacuje. Isuse jednostavno tvoj

„Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.“ Zašto se sagnuo? Zašto nije nastavio sjediti? Čim su ju doveli, Isus ju je zavolio. Kao bludnica, vjerojatno nije bila pristojno obučena, već je bila razgolićena. Svi ju gledaju s prijezirom, gađenjem i s visoka. Doživljavaju je kao otirač – da

Stražari - sigurno su bili veliki, kršni, mišićavi i jaki. Istrenirani na ekstremne uvijete, otporni na udarce. Puni sebe, oholi, nasilni. Izgubili empatiju i osjećaje. Ne toleriraju pogreške i protivljenja. Onda se pojavi Isus i, kao što David praćkom pogodi Golijata, On ih pogodi svojom riječi. Najednom, od sve te

Kakva li je tek Isusa žalost obuzimala kad se morao vratiti u svoj kraj, a tamo ga preziru. Ne želi, jer zna što ga sve čeka, ali zna da treba tamo biti. Koja mučnina je bila u Njemu prisutna. Isuse, predajem Ti sve svoje nepoželjne dolaske, kada su mene preziralii

Zašto je teško prihvatiti Njegovu riječ? Jer je tvrda i ne probavlja se lako. Izraelci su narod „tvrde šije“ i teško prihvaćaju ono što im ne ide niz dlaku. Tako ni Isusa. On ih poznaje i svakomu kaže što treba čuti, ali se oni oglušiše jer ne žele promjenu.Grijeh je

Naša Gloria - koristeći riječ 'naša', najbolje se može opisati njezina prisutnost u SKAC-u, jer je ona tu za svaku osobu. Ne moraš biti etimolog kako bi poznavao porijeklo njenog imena. Dovoljno je provesti s njom par sati i shvatit ćeš da ona sve što radi stvarno radi na veću

Dolazi čas – sada je! Izrečeno prije dvije tisuće godina, a odjekuje do ovog momenta. Moja duša mora biti konstantno uronjena u svetu Prisutnost, jer nikad ne zna kada je trenutak odluke – uskrsava li na život ili osudu. Isuse, previše te volim i ne želim nikada pomisliti na ovu

'Isus uziđe u Jeruzalem', što znači da je to uzvišeno mjesto na koje se treba uspeti, a vrhunac Jeruzalema je upravo križ. No, da bi se uspjeli popeti do križa, potrebno je prethodno očistiti se od grijeha. Koliko je u svijetu slijepih za Boga i njegovu dobrotu, uzetih od Božje

Nekad bivamo u tako velikoj agoniji duše i ne možemo se svojim snagama izvući iz te tamne noći kojaje nastupila. Čak u tolikoj mjeri da nemamo snage ni zavapiti Isusu da nas oslobodi iz toga stanja. Poput sina kraljevskog službenika, gotovo da smo duhovno mrtvi. Tada Bog dolazi u „Galileju“-

Momenti rasrđenosti, zavidnosti, povrijeđenosti, ljubomore i samosažaljenja pojavljuju se na marginama teksta kao raščlamba starijeg sina. On je koncentracija navedenih momenata. Ontološka ljepota biće čini privlačnim, željenim. Koncentrirajući u sebi momente koji me zatvaraju od relacije prema drugome bivam negledljiv, lišen privlačnosti koja spaja objekte – „i ne htjede ući“.

Udaljenost zamagljuje valorizaciju. Neproporcionalnost dvaju različitih objekata poprima svoj istinski iskaz tek u bliskom suodnosu. U zauzetosti prema svojem stvorenju, Stvoritelj se pokazuje bliskim – zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih. U blizini pred većim, manji objekt prepoznaje svoju veličinu – ne usudi se ni

Pripravljaš svoje tijelo u tijelu bez nečistoće kako bi kao neokaljan prožeo nečistoću svijeta „iz dubine podzemlja ili gore iz visina“. Tijelom oznakovljuješ svoju prisutnost. I kao takav ne možeš ne utjecati na svoje stvorenje. Tijelom je izražena prisutnost u materiji stovrenog. Svetim Tijelom moje svakodnevlje činiš smeteni ukoliko svetost

Motrim proces otvrdnuća i shvaćam kako otvrdnućem vlakna objekta koji se otvrđuje bivaju skupljena, ona se ne proširuju, već se sabijaju, objekt se skuplja u sebe, postaje sve neprobojnijim, tvrdokornim. Kao takav, otvrdnut objekt lišen je komunikacije, mogućnosti dijaloga i komunitarnosti. Uz to, promatram kako je grijeh često definiran kao

Čovjek u crnom, ne možete ga ne uočiti. A iznutra čisto srce i mir! Goran osvaja svojom duhovitošću i jednostavnošću, osim kada piše filozofsko-teološke tekstove, ne želim reći da tad ne osvaja nego da nije jednostavno :D. Vidi puno dublje nego što mislim, osjeća puno više no što kaže. On

Promatram stvoreni svijet prije moga bivanja, još dalje, promatram svijet u njegovom stvaranju, širinu svemira, ništavilo u kojem započinje bujati silovitost, kozmos koji je još u kaosu. Promatram sile koje se raspršuju, promatram nered i ruku koja ga uređuje, Riječ koja postavlja granice, koja mu daje „zakone i uredbe“. Ubačenost

"Nemamo sada... ni mjesta" - jedino mjesto u kojem sveopća nestalnost pronalazi svoje smirenje nalazi se u tvome oprostu. Tvoj oprost sabire slomljenost, sve fragmentarnosti u kojima sam razdan tvoja ljubav sabire poput vezivnog tkiva i time umiruje moje biće u tebi. "Primi nas slomljene duše, duha ponizna" jer tek

„Svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada“ – pred mojim očima otvara se mogućnost promašenog bogoštovlja. Promatram Tvoje dolaske u prostore koje sam tebi otvorio i koji opstoje zbog Tvoje prisutnosti. Srce koje traga za ljubljenim usmjerava svu svoju pozornost na pokrete ljubljenog i odmiče sve

Neizvjestan mi je današnji dijalog vinogradara i gospodara vinograda o statusu jedne smokve. Dolazi mi tako pitanje što smokva proživljava u trenutku kada dva autoriteta o kojima ovisi raspravljaju o njenoj egzistenciji? Možda je do sada pozive na obrat u svojoj plodnosti uzimala kao nešto nerealno ili je znakove plodnih

Pravedan čovjek... Bogu je očito bilo bitno i dovoljno da je čovjek koji se brine o Bogu i njegovoj majci na zemlji pravedan jer ga je jedino tako opisao. Koliku bitnost ja pridajem kada riječ „pravda“ ili „pravednik“ izlazi iz mojih usta i koje to značenje ima? Posut ću se

Izazovan je taj pogled na vinograd. Znoj i težak rad s jedne, te zajedništvo, obilje sočnih plodova i ljepota vinograda s druge strane. Pa one male stvari poput sitnih razgovora i šala među redovima, smijeha ili kratke okrjepe u hladu pod krošnjom kada cijeli taj težak posao dobiva smisao. Već

Često nas grimiz i isprazne gozbe ovoga svijeta zasljepljuju da ne vidimo provaliju ispred vlastitih vrata. Naše ustrajanje prema današnjem evanđelju može dovesti do toga da ta provalija bude nepremostiva. Čovjek koji gradi svoj život na vanjštini kao da je uvjetovan da u nutrini jednog gubavca ne može tražiti mudrost.

Hrabri su ova dva Zebedejeva mladića i njihova majka. Nakon što im je obznanjeno da ga čeka smrt i uskrsnuće,tražiti Boga za biti s njim tik uz prijestolje, to mora imati uporište u dubokoj ustrajnosti i vjeri, ali istovremeno u neznanju jer ipak ne znaju što ištu. Stojeći danas pred

Uzak put je odijeliti nečije riječi od djela, a još uži je promatrati usklađenost svojih riječi i djela. Pa mi dođe misao koliko puta me Bog daruje nekom dragocjenom spoznajom čitajući Riječ, a ja kao pismoznanac ili farizej je prisvojim kao svoju, te ne nastojim da ona zaživi u meni.

U današnjem evanđelju Riječ spominje mjeru. Riječ i mjera u kombinaciji me skoro uvijek vrlo lako uprisutne. Pa se danas pitam koliko puta sam se uhvatio u ulozi sudca zbog svojih riječi koje nisu bile nabijene mjerom Riječi. Zbog riječi koje nisu natresene iz tišine, blagosti, milosrđa i oprosta. A

Petar, Ivan i Jakov imali su čast biti u prisutnosti Isusovog preobraženja.Petar kaže kako im je dobro ondje biti. Kako bi i drugačije moglo biti u Isusovoj prisutnosti! Znaš onaj osjećaj kada moliš, sam s Gospodinom, izričeš mu svoje prošnje i osjećaš mir koji ne bi nigdje drugdje mogao osjetiti?

Sve što smo ovih dana o oprostu slušali u Evanđeljima Isus danas pokazuje u praksi. Isus oprašta ženi koja mu je iskazala veliko poštovanje. Pretpostavljam da je bila na lošem glasu te su u nju upirali prstom i sudili ju zbog njezinih grijeha. Isus je iznad toga. On ne gleda

Evanđelja su ovih dana poprilično u znaku oprosta. Danas nam Isus govori kako ako se ne izmirimo sa svojim bližnjim nećemo ugledati lice Božje. Kako je lako nekoga uvrijediti i učiniti mu nešto nažao ali oprostiti ili tražiti oprost… e to je već nešto puno teže. Kada god razmišljam o

Marijana je vjerna prijateljica uz koju se svaka djevojka može osjećati lijepo i ugodno. Kada imaš nekakav problem uvijek će te saslušati i pomoći ti da se ugodno osjećaš. Njena empatija omogućuje drugim ljudima da joj se lako povjere i otvore.Ako želiš dobru šalu ilizabavu uvijek to možeš pronaći kod

Kad dijete ugleda igračku u koju se zaljubilo na prvi pogled ono moliroditelje da mu tu igračku priušte, tako i mi „gnjavimo“ svoga nebeskog Oca kada smo u potrebi da nas čuje. No roditelj najbolje zna je li to za što dijete moli prikladno za njega. Ako djetetu ne treba

Zadnje riječi današnjeg Evanđelja odmah su me podsjetile na dragu mi pjesmu koja kaže „Evo ovdje je nešto više od Jone, evo ovdje je nešto veće od hrama“, pjesme koja se vrlo često pjeva na klanjanjima. Ta me pjesma podsjećadok klečim pred Presvetim pred kime sam ja to, kako dalje

Isus danas kaže da što god učinimo nekom od njegove najmanje braće da smo i njemu učinili. Tko su ta najmanja braća? Naši bližnji. Ako se bilo tko od njih nađe u potrebi, je li naše da samo stojimo ili da damo sve od sebe daim pomognemo? E pa mislim

Prvo što mi se javilo kroz ovo evanđelje je pouzdanje u Duha Svetoga a druga misao je bila čitanje Sv. Pisma. Kroz ovo evanđelje imao sam osjećaj kao da mi Isus govori na koji način se trebam pripremiti za korizmu i oduprijeti se napastima koje vrebaju na svakome koraku. Želi

Fasciniran sam koliko poziva imamo od Boga kroz dan a da ni sami nismo svjesni i što mi je genijalno to što se Bog nikada ne umori pozivajući nas. No koliko često slušam Boga, činim li to samo kada meni odgovara? Na meni je da donesem čvrstu odluku i pođem

Jednako kao i Ivanovi učenici imam toliko pitanja za Isusa, zašto ovako ili zašto onako? Imam osjećaj da se u svakome mome zašto budi sumnja prema Bogu. A Bog otklanja sumnju moga srca na način da me uvijek pripremi za odgovor koji će mi dati. Najbolji način pripreme jest post,

Tomu nije teško susresti. Što zbog natprosječne visine, što zbog osmjeha koji se često nalazi na njegovu licu, a otvoren je za svakoga koga može uočiti (a s Bogom mu dane visine to nije teško). Tomislava znam s Mljetovanja, Kursilja, Marije Bistrice, Misa mladih, raznih izleta, rođendana, zajedničkih stričeva... Nije

Zanimljivo je kada te netko pozove da dođeš u goste uvijek uzmeš sa sobom neku sitnicu kako bi se zahvalio na pozivu. I onda dođe Isus i kaže ti ako želiš doći do mene i ako me želiš slijediti moraš nositi križ. Isus traži da budem suprotan svijetu, traži predanje

Toliko puta se želim pokazati ljudima kako molim, kako vjerujem i onda dođe Isus i kaže mi ajde budi u tišini i razgovaraj s Ocem, ajde potiho čini dobra djela, ajde uđi u nutrinu svoga srca i pronađi me, tamo te čekam. Ovo mi govori kako bih mogao na jedan

Podosta puta se ponašam kao Petar, govorim Isusu što sam sve učinio za Njega kao dijete koje je željno pažnje i primjećivanja, želim se dokazati da sam najbolji pred Bogom. Isus, usuditi ću se reći, podosta hladno govori: "Onaj koji je prvi biti će posljednji." Isus želi od mene da

Ti si Pastir, a ja sam neka tvrdoglava ovca. Uporno bih samu sebe vodila. Kada vidim da to baš ne funkcionira, upratim prvu ovcu do sebe pa se još "za ne falit" srdim na nju što me povela u krš. A Ti me ne možeš ljupkije zvati nego što činiš.

Tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete.. Javlja mi se pitanje: "Dijete, malo, ne zna ništa, a prima Kraljevstvo Nebesko?" Odgovor koji sam od sebe dolazi: "Samo otvoreno, iskrenog srca..." Nastavljaju se pitanja sama po sebi: "A kako ja primam kraljevstvo Božje? Da li kalkuliram? Da li mi je neugodno

Kako odmiče Valentinovo trgovine polako miču srca iz izloga, čokolade više nisu na akciji i izlasci s voljenom osobom opet postaju „obični“. Današnje evanđelje vraća nas u temu ljubavi, ali ovaj put o njoj govori najbolji predavač- onaj koji i je sama Ljubav. Tko nam može bolje prenijeti istinu o

Današnje evanđelje budi u meni neizbrisivu želju da svojim životom slavim Gospodina, da svojim djelima prenosim Njegove blagoslove posebno na ona mjesta gdje su mir i ljubav najpotrebniji te da svim srcem ljubim bližnjega svoga čisto i potpuno, baš poput Oca nebeskoga. Čvrstom vjerom i s pouzdanjem u Božju providnost

U ovoj posve kratkoj crtici iz Isusova suživota s njegovim učenicima, poruka koja se šalje je jasna: inkluzivnost. Naime, nakon što su učenici susreli čovjeka koji je istjerivao zloduhe u Isusovo ime oni su mu to „branili jer ne ide s nama.“ Iako je dotični to činio u Isusovo ime,

Što ja kažem tko je Sin Čovječji? Koliko često sebi postavljam to pitanje? Prihvaćam li Boga onakvog kakav mi se objavljuje ili sebi stvaram svoju idealnu sliku o Njemu? Današnje evanđelje u meni budi ova pitanja. Bog nam se u svakom trenutku iznova objavljuje. On je u svim našim mislima,

Pitam se kako bih ja reagirala u opisanoj situaciji. Vjerojatno bih poput Petra bila šokirana i odgovarala Isusa od patnje. Kad zamišljam neku svoju poželjnu budućnost, naravno, zamišljam je bez nekih većih problema, kao više-manje miran život. Isto želim i svojim najbližima. Užasava me pomisao da bi se nešto loše

Moram priznati da me ovo zbunilo. Zašto slijepac nije progledao odmah čim ga je Isus dotaknuo, nego je najprije vidio mutno, a tek nakon toga jasno? Zar ga Isus nije mogao odmah potpuno ozdraviti, kao i mnoge ljude prije njega? Sigurno je mogao, ali očito iz nekog razloga to nije

I ja često poput farizeja poželim raspravljati s Bogom i tražiti nekakav poseban znak s neba. Pitam se zašto mi nije uslišao ovu ili onu molitvu, baš odmah i baš onako kako sam ja to htjela. Teško mi je prihvatiti da Bog upravlja mojim životom i bolje od mene zna

Uvijek mi se čini teškim tumačiti ova blaženstva; kao da traže previše od mojih ljudskih, ohološću ograničenih kapaciteta. No Gospodin rasvijetljuje da je potrebno biti siromahom, na način da prihvatim i uzljubim svoju bijedu. Gladnom Njegove blizine jer ću je tek u Nebu u potpunosti uživati. Plakati u ovozemaljskim bolima

Narod je gladan, no siti su od Tvoje riječi koja daje okrijepu pa vjerojatno malo tko prigovara zbog nedostatka jela. Međutim, Ti znaš da nam je i to propadljivo, materijalno potrebno. Od mrvica koje Ti dajem, Ti činiš čudesa. Od malo vremena koje provedem pored Tvojih nogu, u posudicu mojega

Jednom je na jednoj konferenciji netko rekao: "da bi bio sretan suSRETNI se s drugime". I da, to za Karlu zaista vrijedi. Nakon susreta s njom čovjek je u najmanju ruku sretniji. Može li čovjek gledati i očima grliti, bez da riječ kaže?  Da, to je Karla. Dok te gleda,

Gospodine, u susretu si sa ženom pogankom koja Te ne poznaje, no zasigurno je čula za čuda koja si učinio mnogima. Osim što je žena, ona je i majka koja moli za svoje dijete. Koja li mudrost iziđe iz usta majke koja se bori za ozdravljenje vlastitoga djeteta. Iz ove

Gospodine, nerazumni smo poput Tvojih učenika, a  učiš nas da je ono što  istinski onečišćuje ono što dolazi iz pokvarenosti našega srca. Pitam se danas: "Kakvo mi je srce? Što misli o Tebi? O sebi? O bližnjemu?" Rekao si da ljubimo, a mi krademo ne dajući suvišak, ubijamo vlastite talente

Gospodine, koliko je površnih ljudskih uredaba kojih nikako da se riješim, koje nikako da napustim? Koliko često i ja izvršavam Tvoje zapovijedi ustima, ali mi je srce daleko od Tebe? Oslobodi me mojih uljuljkanosti i tvrdoće, mojih tvrdoglavosti i nepokornosti... Oslobodi me uvriježenih znanja i sposobnosti da Tvoju riječ iskrivljujem

"Ljudi Isusa odmah prepoznaše." Gospodine, u vrijeme kad si hodio ovom zemljom, ljudi su te prepoznavali i Tvoj dolazak nikada nije ostajao nezamijećenim. Prepoznajemo li te i danas, Isuse? Prepoznajemo li te u onima koje svakodnevno viđamo na ulicama, na poslu, na fakultetu, u crkvi? Prepoznajemo li jedni druge samo

Guram li nevažne stvari sa strane da bih došao do Riječi Božje? Često su moje misli one koje odguraju Riječ te ona padne na kamenito tlo. Mogu li se uopće smatrati dijelom toga naroda ako Riječ stoji na ormariću već neko vrijeme? Priđi mi Isuse, dođi u lađu moga srca

Pozivaš me Isuse da Te izvijestim o svemu proteklomu. Želiš me slušati jer sam Tvoje drago dijete. Kad Ti tako prenosim zbivanja u tjednu, moja se radost neizmjerno umnaža. Govoreći Ti što mi je bilo teško, što nije išlo a što je, zahvaljujem Ti što si bio sa mnom. Zoveš

Uvijek se nađe barem jedna osoba pored mene koja mi pomaže u trenutnom poslanju. Iako toga često nisam svjestan, moje je poslanje započelo i ono traje u sadašnjem trenutku jer sam ondje gdje me Bog trenutno želi. Hvala Ti što mi šalješ različite prijatelje i kolege koji me u teškim

Isuse, kada Te u molitvi ugledam, tek tada Ti iskreno padam pred noge. Moj nutarnji nadstojnik (ego) nestaje te se posve Tebi divim. Ti si preda mnom u svakome trenutku kao što si bio pred nadstojnikom. Mislim li to uvijek iskreno? Često Ti se obraćam u ležećem položaju iz kreveta.

Kako se odnosim prema ljudima koji se nalaze s one strane mora? Onima koji su svjetovnoga duha i potpuno suprotnog načina razmišljanja od mene? Njihovo su dugotrajno obitavalište izlasci i neprospavane noći. Gledam li ih kao one kojima nema pomoći? Želim li ih pokušati spasiti od njih samih okujući ih

Ti si Put i moj je put na Tvome putu. Biti otvorena Tvojoj volji znači da naspram vlastitih očekivanja i želja trebam biti u miru s tim da Gospodine to poznaješ i uz to mi želiš još i više. Moje granice nisu Tvoje granice. Tvoje djelovanje primjer je i nadahnuće.

Pred oči su mi došli svi trenuci osobnog straha - straha kad ja nisam vidjela izlaz, ali i kad se Gospodin proslavio i “stišao oluju”. Utjeha tad zadobivena, ali i citat: “U ljubavi nema straha jer savršena ljubav izgoni svaki strah.” iznova me potiče predanju Gospodinu. I lakše je, puno

“Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.” Prispodoba koja mi pokazuje koliko je Gospodin velik u meni malenoj. Kolika je Njegova snaga u mojoj nemoći. Kolika je Njegova brižnost u

Gospodine, jačaj me u nastojanju da ti svakodnevno darujem svoje vrijeme, a među tim osobito trenutke tišine - tišine u kojoj ću rasti u otvorenosti srca, očiju, duha… za ono što mi želiš reći, ukazati, osvijestiti… Ti mi želiš pomoći. Zahvaljujem ti na svemu što si za mene već učinio.

Gospodin me želi sebi blizu onoliko koliko su povezani članovi uže obitelji. Iznova me poziva u zajedništvo s Njim, ali i na poniznost te otvorenost prema svim ljudima različitih svjetonazora koji su pozvani u jednako zajedništvo s Njim bez obzira na osobne otpore. Gospodine, daj mi milost otvorenog srca i

Hvala ti Gospodine što si me pozvao da djelujem… Sve što se krije u mom pozivu ima smisla samo ako si Ti tu prisutan i ako Ti to vodiš. S tim me i mnogo toga učiš - padati, ali i podizati se, plakati, ali i nasmijati se, poniziti se, ali

Tvoja snaga pomaže mi hrabro koračati kroz ono što dan donosi, a tvoje milosrđe daje mi slobodu djeteta Božjeg. Neka te moje misli, riječi i djela uvijek časte i proslavljaju. Daj mi snagu da uvijek imam uzdignut pogled i koračam naprijed. Gospodine, daj mi milost da moj um i moje

Zanimljivo mi je kako Isus uvijek nađe način da me podsjeti da je ovdje sada. Zna se desiti da u vrtlogu svakodnevice zaboravim da se ne moram boriti svojim snagama. Koliko često zaboravim da je svaki dan dar u kojem ništa ne moram učiniti da bih zavrijedila Božju ljubav. Hvala

Isuse, kako nekad sve to što činiš izgleda ludo. Često ništa nema smisla. I onda ja pokušavam po svome kao njegovi koji su ga htjeli obuzdati. A ipak su njegovi. I ja sam Njegova. Bez obzira na kriva skretanja koja On ispravlja. Mislim da bi Bog imao svašta reći na

Kako sam sretna što mi je Isus dao priliku da ga upoznam. Moj život bez njega bio bi tako bezličan i suh. Patnja ne bi imala smisao. Radost bi brzo iščeznula. Jutra bi bila teška. A s njim je sve drugačije. On me poziva da uz njega hrabro kročim naprijed

Kako li je samo Isus kreativan... Sjetio se da bi bilo zgodnije i praktičnije da bude u lađici kad propovijeda i izgoni zloduhe. Razmišljam kako je Bog kreativan u mojemu životu. Njegovi planovi za mene su uvijek bolji i ljepši nego moji. Često ne razumijem zašto se neke stvari događaju,

Čitajući današnje Evanđelje javljaju mi se misli koliko često ja upirem prstom o drugoga... Koliko često ja mislim da znam ono što je ispravno i pravedno. I tako se oholim te gubim mir. Isus me nježno umiruje i moj pogled s drugih usmjerava na sebe samoga. Kad sam s Njim,

Post. Tako mi teško zvuči ta riječ. Nastojim postiti jednom tjedno. Međutim, kako se taj moj dan posta približava, uvijek nekako osjećam grč u trbuhu. Pojavljuju mi se misli: „Opet ćeš se boriti s vrtoglavicom i glavoboljom“, „Opet ćeš postiti, a za što?“ I tako sama sebe zlostavljam jer mislim

Hvala ti Marijo, što i u mom životu svome Sinu daješ do znanja da “vina nemaju”, što poput najbrižnijeg gosta na svadbi u Kani Galilejskoj ne želiš da ja , kao domaćin, ostavim loš dojam i da nemam čime ponuditi drugoga. Baš kao i zaručnici na ovoj svadbi, osjećam Tvoju

Gospodine, svaki put kada kao farizeji kažem: “zašto jede s carinicima i grešnicima?” opomeni me i podsjeti da ja sama nisam ništa bolja (ni gora) od onih u koje upirem prstom. Bdij nada mnom i mojom poniznošću da ne zaboravim da sve što imam i što jesam sam dobila, a

Isuse, hvala Ti što me kroz ovaj ulomak iz Evanđelja podsjećaš da Tebi mogu i trebam sve reći. Često mi prođe kroz misli pomisao je li ovo ili ono važno, trebam li Te s time opterećivati ili da to riješim svojim snagama bez Tvoje intervencije. Ah, kako krivo razmišljanje… Rekla

Gospodine, daj da moja vjera bude kao u ovoga gubavca. Da i meni, u svemu, kao i u duševnim i tjelesnim bolestima, bude dovoljna Tvoja volja i Tvoj plan. Da stavim svoje želje i zamisli za “svoj” život sa strane i osluškujem Tvoj glas koji mi tiho progovara. Da budem

Gospodine, često na tebe gledam kao na blagog i dobrodušnog Boga, a zaboravljam Tvoju nemjerljivu silinu i snagu kojom čuvaš sva stvorenja. Hvala Ti što me u svakodnevnom duhovnom boju čuvaš, podupireš, štitiš i boriš se, u slobodi i ljubavi, za moju dušu. Hvala Ti što si u znanim i

Gospodine, pomozi mi da prepoznam važnost trenutka i posljednjih vremena u kojima se nalazim. Daj da i ja poput Šimuna, Andrije i braće Zebedejevih ostavim svoje mreže u kojima se nalaze ljudi, poslovi, navezanosti, grijesi i poznata svakodnevnica te bez puno kako? i zašto? s vjerom i pouzdanjem u Tvoju

„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus.“ Primjer koji nam daje Bog u svome Sinu, toliko je predivno gledati tu sliku gdje se Isus krsti u isto vrijeme kada i svi ostali – zajedništvo i suosjećanje s nama. Isus koji stoji uz mene, uz mene kao grešnika. Došao

Ljudskim očima nelogično i nemoguće, Božjim očima jednostavno i moguće. Koja je simbolika hrane u mome životu za koju bi se trebao pobrinuti svako od nas, kao što i Isusovi učenici predlažu – da svatko ode i kupi sebi što za jelo. Usporedila bih to kao brigu i moć nad

„Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu“. Novi početak, novi život, dolazi tako spokojno i mirno. Svaka bolest i svaka patnja, u sebi nosi svjetlost, ali samo ako očistim svoj vid od svjetovnog pogleda. Isus tako jasno ističe putokaz

Koliko li se samo puta u danu, uznemirim i tjeskobno brinem zbog neočekivanih događaja u svakodnevici? Koliko li se samo puta poput Heroda odlučim za grčevito držanje „vlasti u svojim rukama“, u svojim ljudskim snagama, ne vidjevši da sve više i više dublje tonem u vlastitu oholost. Umjesto da u

„Vidjeh te prije nego li te Filip pozva, dok si bio pod smokvom“. Postoji Božji plan, zacrtani put u mome životu, put obraćenja i ulaska u novi život koji će rađati plodovima, kao što smokva daje plod. Moje ljudske oči stalno žude za tom spoznajom što će biti ili zašto

Riječi. Na Ivanove riječi „Evo Jaganjca Božjega“, pošli su za Isusom. Potrebno je toliko malo, otvoriti uši za Riječ Božju i poći za Isusom. Kada razmatram svoj put u vjeri, u misli mi dolaze riječi bliskih ljudi koji su ostavili toliki trag, kada sam otvorena srca tu riječ primala iako

U ponavljanju Ivanovih riječi: „Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje u Izraelu; ali onaj koji me posla…“, odzvanja mi ovo „ali“. Nije potrebno sve shvaćati, sa svime biti osobno upoznata kako bi pripravljala put za Gospodina. Ivanovo povjerenje u svoju službu,