„Da nisam ja?“ – u redu je da se svaki od učenika, pa i svatko od nas to zapita. Jer to što sam danas uz bok Isusu ne znači da već sutra neću biti sposoban izdati ga… Kažu da svatko ima svoju cijenu. Ispitajmo svoju nutrinu: kojih je mojih sramotno niskih 30 srebrnjaka za koje sam spreman zanijekati Isusa: ugled u društvu, kratkotrajni užitak, osjećaj lažne sigurnosti… Zastrašujuća je sposobnost da činimo zlo duboko ukorijenjena u nama. Jednom sam udarao hobotnicom po podu broda dok nije uginula i ostao zapanjen svojim uživanjem u tom činu. Sve ovo me podsjeća na ispovijed kada se, obećavajući da neću više griješiti, rastužim pred svješću da ću se ubrzo opet vratiti s gotovo istim grijesima. O Isuse, daj nam hrabrosti da se ne bojimo budućnosti, života u kojemu ćemo te zasigurno još puno puta izdati jer i pravednik griješi 7 puta dnevno. Da pobijedimo strah od vlastite zloće i svega onog lošeg što bi se moglo dogoditi. Daj da prestanemo ganjati sterilno savršenstvo i odvažimo se na život, na istinske odnose, na uvrede i isprike, na svađe i pomirbe, na istinu i milosrđe.
