Isuse, hvala Ti što me kroz ovaj ulomak iz Evanđelja podsjećaš da Tebi mogu i trebam sve reći. Često mi prođe kroz misli pomisao je li ovo ili ono važno, trebam li Te s time opterećivati ili da to riješim svojim snagama bez Tvoje intervencije. Ah, kako krivo razmišljanje… Rekla bih da to polazi od krive predodžbe o Tebi koju vučem iz prošlosti i koju tek kroz molitvu osvijestim da je i dalje negdje tu u meni. Ovaj uzeti čovjek i četvorica njegovih prijatelja koji kroz krov dolaze k Tebi pokazuju mi kako je važno pored sebe imati ljude koji Te ljube i koji će, kada ja to ne mogu sama, dovesti me k Tebi, makar to značilo zaobići sve uobičajene i općeprihvaćene puteve prema Tebi… Hvala ti, Isuse, na tim ljudima u mom životu!
