Nadnica

Od cijelog evanđelja me najviše privlačio motiv svjetla, pogotovo način na koji je evanđelist uveo svjetlo u tekst. Sve u Riječi ima život i svemu je taj život svjetlo. To me baš zdrmalo. U toliko stvari nalazim život i taj život mi donese svjetlo, a često niti ne primijetim to

Pastiri su kao pravi evangelizatori u današnjem Evanđelju. Čitamo da „ispripovjediše„sve što im bijaše rečeno o tom djetetu“, a svi koji su to čuli su se divili. Nadalje, u povratku pastiri slave i hvale Boga za sve što su čuli i vidjeli. Pastiri rade upravo ono što smo svi mi

Gospodine, Ti si Riječ i Svjetlo, Onaj koji mi progovara i koji osvjetljava moj život. Ti mi govoriš mirno, jasno, s ljubavlju. Ti od početka želiš da hodam s Tobom. Čujem li, Isuse, što mi želiš reći? Dopuštam li da prosvjetliš i mene? Dopuštam li Ti da hodaš kraj mene?

U današnjem evanđelju posebno me motivirala proročica Ana. Iako je cijelog svog života bila pobožna, postila, molila, danju i noću služila Bogu, nakon susreta s malenim Isusom počela je još nešto činiti – počela je hvaliti Boga i propovijedati o Isusu.  Kao da riječi i način na koji pričamo o

Marija i Josip svoje prvorođenče prikazuju Gospodinu. Svoju prvinu. Ono što im je najbitnije. Njihovom srcu najmilije. Ono što dolazi ispred svega drugoga. I svaki od nas ima svoje prvine. Moje prvine su ljudi. Oni koje moje srce posebno ljubi. No ponekad ih ne predajem Bogu već se grčevito držim

“Današnje Evanđelje u meni izaziva dvojake emocije. S jedne strane je sveti Josip, njegova hrabrost, odlučnost i ljubav prema svojoj obitelji. On, kao pravi muž, uzima svoju Mariju i bebu Isusa te ih odvodi na sigurno, štiti ih od zla. Divim se svetom Josipu i vjerujem da mu nije bilo

Kroz riječi “Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka” spoznajemo da kroz taj mrak prodire svjetlost i radosna vijest, nešto veliko. Čitajući ovo Evanđelje odzvanja mi gorljivost i uzbuđenje- Isusovi ljubljeni su toliko čeznuli vidjeti što se događa, trčali su u susret svome Gospodinu. Kako predivan prizor. Velika

Dok čitam današnje evanđelje, vidim Josipa i Mariju kako trče, raspituju se na sve strane za Isusa. Gdje je nestao, zašto ga odjednom nema. S njima u potrazi, odjednom vidim i sebe. Ne znam gdje je, ne mogu ga prepoznati, i hvata me strah. Isus mi danas daje savršen odgovor,

K svojima je došao, i Njegovi ga nisu primili. Pitam se, kako bih postupila da mi danas dođe maleni Isus. U svoj skromnosti, jednostavnosti i malenosti. Je li bi ga prepoznala. ili samo prošla uz Njega žureći na idući dogovor, obavezu. Gospodine, nemoj da žureći propustim vidjeti Tebe kraj sebe.

Kakva predivna poruka nade u današnjem evanđelju, i to na Badnjak! Mlado sunce koje će obasjati one u tmini... Tmini beznađa, nemira i grijeha. Svega onog što nam se danas nudi i gura pod “normalno”. Kako lako odšetam u taj mrak. A naš Isus, On je sve to znao, jer

“Ivan mu je ime!” Zadivila me Zaharijina hrabrost. Unatoč očekivanjima i tradiciji, on odlučuje poslušati Gospodina jer je svjestan da je njegov sin Božji dar, i da pripada Njemu. Od tog trenutka, sve se mijenja. Točno imam pred očima situacije kada sam osjetila da trebam slaviti Boga, nazvati se jasno

“Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.” Izdvajam ovu rečenicu jer mi je najsnažnije odjeknula. Možda zato jer su ovo vremena u kojima primjećujem veliku zabrinutost, tugu radi nemoći, ograničavanja sloboda na ovaj ili onaj način. Teško mi je. Teško mi je gledati čovjeka u čijim očima prepoznajem sve to.

Kolika neizmjerna radost u Elizabete. Radost koja proizlazi iz spoznaje da dolazi Marija koja joj donosi Boga, živoga Boga. Kad se sjetim koliko sam Božjih poruka, utješnih i radosnih, propustila jer sam bila zapetljana u vrtlog oholosti. Ipak, On i dalje dolazi, traži me. Takav je naš Bog. Daje nam

Uvijek me iznova oduševljava Marijina spremnost i otvorenost Božjem planu. Vjerojatno je, kao i većina žena, maštala o mirnom životu, nekoliko djece i starosti s Josipom. No, onda se dogodio Bog, a ona je sve svoje planove podložila Njegovim. Predivno mi je kako nakon što je čula poruku, postavlja pitanje

Razmišljam o onoj rečenici koju smo svi bar jednom čuli, a glasi “Vjera je dar.” Nikada mi nije bilo potpuno jasno o čemu se tu radi, ali kad čitam ovo Evanđelje, mislim da mi je puno jasnije. Marija govori Elizabeti kako je blažena ona koja je povjerovala u ono što

Čitajući o sv. Josipu, ne mogu ne diviti mu se na poslušnosti i poniznosti koju je gajio u svojem odnosu s Bogom. Razmišljam o tome, kako se mogao oglušiti na Božji poziv I svejedno otići od Marije, ali nije, nego je ostao uz nju bez obzira na to koliko teško

Iako nebi ovo Evanđelje okarakterizirala kao najzanimljivije, u glavu mi je došla jako zanimljiva misao, a to je da, iako nije jako zanimljiv tekst, jako je bitan. Bitan je iz razloga što poimence navodi svakog Isusovog pretka, i bez svakog od tih pretka, Isusovo rodoslovlje po kojem nam je On

Prava je rijetkost u životu naći prijatelja koji ne samo da je tvoj prijatelj, nego je postao članom tvoje obitelji. Takva je Lucija - njena jednostavnost je osvojila i moju mamu i tatu, pa čak i braću, koji će se uvijek priključiti za neko druženje ako znaju da će ona

Čitam Isusove riječi o Ivanu Krstitelju i pitam se jesam li ja dovoljno hrabra i dovoljno “malena” da bi bila velika. Isus govori kako je Ivan najveći, ali i da ujedno ne postoji nitko tko je od njega manji. Biram li ja u svom životu biti jedna od onih koje

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”; Ova rečenica današnjeg Evanđelja me baš zdrmala, budući da se u zadnje vrijeme jako često pitam što točno čekam i zašto, da bih bila sretna, moram nešto čekati? Zašto da čekam nešto, ako trenutno imam dovoljno? Zašto da čekam

O današnjem Evanđelju dalo bi se puno promišljati i pisati, no ono što je meni “zapelo za oko” jest to što Isus govori (malo drugačijim riječima) da je u potpunosti u redu predomisliti se. Imam osjećaj da ljudi sebi i drugima daju premalo “prostora” za predomišljanje. “Ako sam jednom odabrao

Moram priznati da me današnje Evanđelje zbunilo, ali me u jednakoj količini i ponukalo da razmislim o vlasti. I ne govorim o zemaljskoj vlasti u vidu politike, već o onoj Nebeskoj vlasti. Zapitala sam se, tko je moj vladar, tko ili što je moja vlast? Jesu li to ljudi i

Što nam je učiniti? To je pitanje koje mi se svakodnevno pojavi na umu, posebice nakon što mi se nedavno dogodila životna prekretnica. Što učiniti da budem bolja kćer, sestra, unuka i prijateljica? Što učiniti da budem ponosna na sebe i svoja ostvarenja? Što učiniti da na ovom svijetu vlada

Događalo mi se da sam se u teškim trenucima oslanjala na Tebe za olakšavanje i uklanjanje problema. Nakon što bi se problem riješio, zanijela bi se i zaboravila da sam uz Tvoju milost umijela prebroditi i riješiti. Ne cijenim Te dovoljno i smetnem da si Ti bio u svakom trenutku

Angela je, kako joj i samo ime kaže, pravi anđeo i vidljivi znak Božje prisutnosti u svijetu. Njezina toplina i suosjećajnost griju dušu, ona je uvijek tu kao rame za plakanje i svakoga će saslušati i beskompromisno pružiti pomoć. Često upita: “Kako si?” ili “Treba li ti što donijeti?”  u

Bez obzira koliko puta čitam Bibliju u životu, nova čitanja mi donose potpuno drugačija shvaćanja i razmišljanja u odnosu na prethodno. Ovo čitanje me ostavilo, da se istinski izrazim, zbunjenom. S jedne strane, Ivana Krstitelja se slovi “između rođenih od žene ne usta veći”, a s druge “najmanji u kraljevstvu

Čitajući evanđelje, upitala sam se nekoliko stvari: Koliko puta nisam primila Isusa u srce u trenutku bijesa, tuge i srama? Koliko puta nisam živjela po Božjem naputku jer su mi u tom trenutku bile primarne druge stvari? Koliko puta u životu nisam napravila ispravnu stvar bez proispitivanja što će drugi

U posljednje vrijeme, više nego ikad, čujem vijesti s tragičnim krajevima i prisutnost različitih bolesti koje se ispoljevaju na tijelu i duši. Prošle su mi kroz glavu osobe i sjećanja steknuta s njima i razlozi zbog kojim sam se razišla s njima. Opravdanja koja sam nalazila godinama u sebi su

Ovo Evanđelje ističe važnost u pomaganju ljudima da nađu svjetlost i put prema Bogu. Reakcije prisutnih na ozdravljenje je ono što me zapanjilo: “Tko je ovaj tko huli” i “Danas vidjesmo nešto neviđeno”. Zar vlada takvo okruženje da na dobro djelo i istinsku ljudsku promjenu reagiramo kao nešto što je

Ovo Evanđelje ističe važnost u pomaganju ljudima da nađu svjetlost i put prema Bogu. Reakcije prisutnih na ozdravljenje je ono što me zapanjilo: “Tko je ovaj tko huli” i “Danas vidjesmo nešto neviđeno”. Zar vlada takvo okruženje da na dobro djelo i istinsku ljudsku promjenu reagiramo kao nešto što je

Negdje sam čula da su doline koje Izaija spominje, dok naviješta Ivanov dolazak, zapravo naše slabosti, a gore i brežuljci naše oholosti. Samo Božje Milosrđe može ispuniti naše doline, mjesta na kojima smo slabi i neslobodni. A samo milost istinske poniznosti može izravnati naša uzdizanja i osloboditi put za Gospodinovo

Tko su danas dvanaestorica? Kome Isus danas daje poslanje i uputu? Meni. Tebi. Što nam kaže? Šalje nas da liječimo i ozdravljamo, izgonimo zloduhe današnjice, čistimo nečiste. Šalje nas da propovijedamo o Svjetlu koje svijetli i u najmračnijim sredinama. Isus nas šalje SVIM IZGUBLJENIM ovcama. Vjerujem li da mogu sve

Isus kaže: „Pazite da nitko ne dozna!“. Teško je sakriti količinu radosti i divljenja kada Isus ozdravi neki dio nas. Kao da se može vidjeti i osjetiti količina energije i zanosa koja uslijedi. Vjerujem da slijepcima nije bilo lako samo ostati u tome. Znam koliko i meni ponekad bude teško

Koliko sam puta gradila na pijesku. Dovoljno puta da sada, kada god krećem u neku gradnju, strepim nad nestalnošću svojeg srca i vapim Gospodinu da mi bude blizu i upravi moje korake. Jer On i pijesak može u stijenu pretvoriti ako naumi mojeg srca teže vršenju onoga što je Njegova

Isus daje u izobilju poput svojeg nebeskog Oca. Prvo bolesnima poklanja ozdravljenje, a zatim, uz sva čuda koja je učinio, pokazuje nam svoju Ljubav u najljepšem obliku; Ljubav koja brine za nas. Isus vidi da sam gladna. Iako je On Kruh živi koji mi siti dušu, brine se i za

Na Isusovu riječ ribari ostavljaju sve što poznaju: svoje mreže – sigurnost egzistencije, lađu – sve što posjeduju i oca – obitelj. Spremni su ostaviti sve radi obećanja koje im Isus daje, učiniti ih Ribarima ljudi. Ne znaju ni što to znači, ali nije jednom rečeno u Bibliji da Isus

Znam li doći Isusu i moliti za druge? Vjerujem li da će ih Isus ozdraviti? Satnik dolazi radi sluge. Sigurno ima mnoštvo sluga i sluškinja, ali srce mu je istinski dirnuto „strašnim mukama“ u kojima se njegov sluga nalazi. Dolazi Isusu skrušenog i poniznog srca i moli za svojeg slugu.

„Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“ Čovječe, ljudi izdišu od straha, kakva li je opasnost taj strah za naš život. Koliko često nas paralizira u našem djelovanju? Koliko često smo propustili činiti dobro jer nas je bilo strah? Svi smo mi ljudi i normalno je

Zamislite da ste profesionalni nogometaš. Godinama trenirate, dajete sve od sebe i napokon dođe trenutak kada ćete imati priliku pokazati svoje sposobnosti i kvalitetu i kada će vas menadžeri imati priliku vidjeti i ponuditi ugovor da igrate za neki bolji klub o kojem sanjate godinama. Međutim, na dan kada putujete

Sve prolazi, nebo, zemlja, sva materija ovoga svijeta. Međutim, ima nešto što neće uminuti, nikada, nešto što zauvijek ostaje, a to je Riječ. Riječ Gospodina našega Isusa Krista. Zato je jako važno čitati Sveto Pismo, da se napajamo Riječju. U kolikoj mjeri vjeruješ Isusu? Vjeruješ li samo u Njega ili

Svi smo kao djeca gledali crtiće sa superjunacima. I dok smo gledali te superjunake, htjeli smo biti poput njih i raditi sve što i oni rade. Skakati, penjati se, imati supermoći. U današnjem Evanđelju vidimo Isusa kao superjunaka. Na zemlji se događa kaos, nered, vlada tjeskoba i onda On dolazi

Što si veća budala po pravilima ovoga svijeta, to si bliže kraljevstvu nebeskom. Nemojte se bojati kada vas budu osuđivali zbog vaše vjere. Pa i Isusa su nepravedno osudili, iz čiste ljubomore jer je činio dobro i ljubio svijet. Nemojte misliti da nešto loše radite ako živite I branite svoju

Kakav li je Isus rušitelj – mnogi bi mogli danas reći. Najavljuje razaranje Hrama, lažne proroke, ratove, pobune, gladi, pošasti. Pitaš se zašto se sve to treba dogoditi prije vječite slave, zašto ne možemo samo uživati. Baš bi nam bilo lijepo, lagodan život na zemlji i onda nastavak partyja u

Koja je razlika između svetaca i onih koji to nisu? I jedni i drugi su ljudi, isto kao ovi bogataši i sirota udovica iz Evanđelja. Međutim, razlika je u tome što sveci sebe u potpunosti daju Gospodinu. Sv. Pavao u poslanici Galaćanima kaže: „Živim, ali ne više ja, nego Krist

Nevjerojatno je kakav mir me prožima kad samo pomislim na Isusovu poniznost pred Pilatom. Iako je Kralj tako posebnog Kraljevstva koje nije od ovoga svijeta, ali se u ovome svijetu ostvaruje. Kraljevstva mira, ljubavi, svetosti, života. Kako li je samo sveta ta pozivnica Njegovu Kraljevstvu, sada i ovdje. Pozivnica koju

“No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.” U isto vrijeme molim za dostojnost ulaska u onaj svijet i zahvalna sam što uopće mogu razmišljati o onom svijetu. Što mi je Bog sastavni dio života i što uopće vjerujem da onaj

“Od Doma Božjega načiniste pećinu razbojničku.“ Sam Bog postavio je granice. Nije dopustio trgovati u Hramu. A mi? Zašto se tako brzo razuzdamo i dopustimo granicama da nestanu? Dopuštamo ne normalnom da postane normalno samo zbog prelaska jedne male “crte”. Ja se često sjetim naših redovničkih redova, gdje je disciplina

Imaš li i ti u svom životu osobu s kojom, kakva god situacija bila, nema odustajanja i sve se može? Bilo da treba u rekordnom roku sjuriti se sa Sljemena prema gradu jer nas lovi mrak ili veslati žurno modravskom poluotoku kada se naš kajak uslijed sunčanja odjednom nađe u društvu jedrilica

Današnje evanđelje u meni je potaknulo malu nervozu. Duboko u srcu svjesna sam onog krucijalnog za spasenje, no ovaj zemaljski život često mi stavlja prljavu zavjesu pred srce. Poželim sjesti za stol i osjetiti zrake Sunca na licu, ali ta nečistoća ne dopušta taj sjajni prolazak. Želim svakoga dana iznova

Bog stavlja pred nas mnoštvo malih komadića koji zapravo čine cijelo bogatstvo. Zamišljala sam to režući voće na sitne komadiće i na kraju dobivši cijelu posudu tih malih komadića. Kako bi se snašli da smo imali priliku samo jedan dan slušati o Njemu i nikad više? Vjerojatno bi se pogubili

“On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Ova mi rečenica odjekuje mislima. Zašto ja uvijek svugdje jurim, a kad je vrijeme za molitvu onda mi više nije žurba!? Ostavljam Ga za kasnije, zaboravljajući da je sve ostalo tako nebitno bez Njega. Molim Te za mir i ustrajnost. Toliko puta

Isusov drugi dolazak oduvijek mi se činio – zastrašujuć. Mjesto gdje se nikako ne bih voljela naći. Ali nikada mi nije bilo jasno zašto. Kako Gospodin, koji je oličenje dobra, ljubavi i mira, dolazi u takvom stilu… Njegov dolazak mogu zamisliti samo nečim najslavnijim i veličanstvenim. Kako se onda tu

Gospodin me i čuje i vidi. Ponekad zaboravim  da on točno zna što se događa sa mnom i što mi je na srcu. Zna breme koje me salijeće sto puta bolje nego ja. A ja tako malovjerna i nestrpljiva kročim ovim svijetom… Daje mi obećanje da me nikad ostaviti neće,

Živim li svoj život u punini? Da sutra umrem, bi li za nečim žalila? O, da. Jer toliko toga odgađam za sutra. Svoje obaveze, želje, snove, ljude, Boga… Sve odgađam sa sigurnošću za sutra, a sutra je sve samo ne sigurno. A ako sutra nemam, što onda imam? Što ću

Kraljevtsvo Božje na Zemlji za mene je najvidljivije u - zajedništvu. Ima nešto neodoljivo u tom zajedništvu. Povezanost kakva se ne može nadvladati. Ljubav kakva samo od Boga može dolaziti. Potpora koja te gura prema naprijed. Radost od koje tvoje srce poleti. To je ono što nas drži na okupu.

Gospodin blagoslivlja moj život, uslišuje moje molitve, čini čudesa. Nerijetko mi dodijeli blagoslov zbog kojeg poletim od radosti. Tada se u meni probudi velika zahvalnost, ali… Moje srce i moj um nisu više s Njim.  Toliko su zaneseni onim što mi je dano da im je teško vratite se onome

“Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: »Žao mi je!«, oprosti mu!” A što s onim koji za učinjeno ni ne zažali? Koji me povrijedi iznova i iznova, a ispriku ni jednom ne izusti? Trebam li i takvima oprostiti? Bojim se da trebam. Tko sam ja da

Koliko ja ubacujem u Božju riznicu? Koliko Mu od sebe dajem? Stvarno bih željela biti kao udovica; dajući sve od sebe. Dajući cijelu sebe u sve što radim. Radeći sve na veću slavu Božju. Ipak, teško mi je krenuti od riječi “sve”. Lakše mi je krenuti kad zamislim da pospremanje

Tko je vjeran u najmanjem, I u najvećem je vjeran. Gospodine, danas Te molim da mi pokažeš kako mogu biti vjerna u najmanjem. Kako mogu biti zahvalna na pahuljicama koje sam jutros doručkovala, kako Te mogu veličati kroz ovu maglu što si nam dao i kako Te mogu tražiti u

Današnje evanđelje jedno je od onih koje se lako daju krivo protumačiti. Zašto Isus pripovijeda priču o nepoštenju? Na prvi mah dalo bi se naslutiti da On odobrava upraviteljevo nepoštenje. Ipak, Isus ne hvali njegov čin, već njegovu spretnost. Ukazuje nam na napore koje čine oni koji ne vjeruju i

Zamišljam Isusa kako traži ovcu. Gleda jeli iza kuće, kod susjeda ili je pak zalutala u šumu. Kako to da Isus, svemogući Isus, ne zna gdje je ovca. I onda mi sine - naravno da Isus zna gdje je ovca. A zašto je onda traži? Zašto roditelj traži svoje dijete

Koliko sam do sada puta molila molitvu odricanja. Koliko sam se puta za korizmu odrekla Instagrama, čokolade, cedevite i čega li sve ne. A Isus - On mi kaže da se odreknem same sebe. Da se odreknem oholosti, sebičnosti i neumjerenosti. Nemoj se odreći samo Instagrama, odreci se želje da

I danas letim od obaveze do obaveze, nastojeći ispuniti sve što sam si zadala. Odmor tražim na Instagramu. Pauzu provodim „ćaskajući“ s kolegama. U tramvaju slušam Narodni. I onda pročitam današnje evanđelje. Pa gdje ja to tražim odmor? Jel se moja duša stvarno odmara kad po tko zna koji put

Radovati se nepravdi. Ovo mi pomalo zvuči kao oksimoron. Kako da se ja, ovako slaba i grešna radujem nepravdi? Kako da s osmijehom uzvratim na poglede neodobravanja pri nošenju krunice? Čovjek sam i bole me ti pogledi. Al moj Isus, ej. On ti je i Bog i čovjek. On razumije.

Promatram pismoznanca koji Ti dolazi sa pitanjem, da te testira, da te ispita, da te ulovi u neznanju, no Tvoj odgovor ga nije nimalo ostavio ravnomjernim. Snaga i žar s kojom Ti Gospodine pričaš, s kojom pričaš o Ljubavi, o Svom Ocu, o tolikoj ljubavi koju gajiš prema Njemu, o

Ljubav... Ljubav je ta koja je bitna... To je ono što Ti Gospodine stalno pokazuješ. To je ono što pokazuješ i danas stavljajući bolesnog čovjeka ispred Sebe i ispred svega ostalog. O kada bih i ja samo imao takvu potpunu slobodu da uvijek samo djelujem za drugoga, da ne oklijevam

Skrovit kao sveti Josip a bezočan kao sveti Petar. Trpi poput svetog Pavla, a zeza se poput Filipa Nerija. Luka je lukav kao zmija a dobrohotan kao golub. Pjeva kao slavuj a sluša kao najbolji duhovnik. Kod Luke nema mile lale: nego sve je jasno i konkretno! Možda se Kristov

Biti izabran od Isusa - zvuči kao tako ogroman privilegij, nešta tako posebno... Čitajući točna imena svih apostola i promatrajući kako si svakoga od njih pozvao nakon što si cijelu noć proveo moleći, prisjećam se i svih trenutaka kada si i mene pozvao. Prisjetio sam se svih onih većih trenutaka

Kako li si samo osjetljiv na tuđu poniznost Isuse! Kako li si samo istog trena kako ju je Tvoje oko opazilo pozvao ženu da bi ju ozdravio, da bi joj pomogao. Ona nije rekla niti riječ, nije Te gnjavila da ju Ti ozdraviš nego godinama ponizno trpjela i samo se

Razmišljajući o Evanđelju, shvaćam kako sam i ja ponekad "slijepa", kako i ja tražim Isusa da mi pomogne. Tražila sam ga, ali na krivim mjestima. Isus je cijelo vrijeme bio tu pored mene, nosio je sa mnom križ, bio mi je Šimun Cirenac, zvao si me, a ja sam se

Kao što i vinogradar čeka da smokva donese ploda, tako i naš Bog strpljivo i meni daje šansu. Daje mi priliku svaki dan da se obratim, želi da se spasimo od grijeha. On mi pruža svoju ruku, kako bi me spasio od grijeha i tame.  Kao što i vinogradar vjeruje

U današnjem Evanđelju, Isus nas kroz ove oštre riječi želi upozoriti, želi nam pokazati ono što mi ne vidimo, govori da ako ne raščistimo odnos sa Njim te sa prijateljima i bližnjima nećemo doći do Njega. Zove nas da kroz molitvu i Njegovu riječ, prepoznamo što je dobro za nas

Naša Petra je pravi primjer duše od koje možeš naučiti kako sa smiješkom na licu provesti dan. Njezin smijeh uvijek daleko odzvanja i dopire u dubinu duše.  Ona je ono radosno dijete Božje koje uvijek popravi sjetan dan. Uz to ju krasi jednostavno i skromno srce u kojem uvijek   pronalaziš

Gospodin traži od nas da budemo pripravni za njegov dolazak. Želi da naše srce bude čisto, otvoreno i spremno, da živimo svaki trenutak u punini, jer nikada ne znamo kada i u kojem trenutku će On ponovno doći. Želi da budemo spremni na Njegov ponovni dolazak, na susret, kada ćemo

Gospodin nas danas zove i govori o potrebi za bdijenjem. Zove nas da se pripremimo, da budemo spremni za njegov dolazak. On me zove svaki dan, strpljivo čeka kada ću čuti Njegov glas, kada ću mu otvoriti svoje srce i pustiti ga u svoj život. Molim te Gospodine, pripremi moje

Čitajući današnje Evanđelje, osjećam kako i mene Isus poziva da budem njegov sljedbenik. Poziva me da širim Njegovu riječ, da širim Njegovu ljubav. Najviše me dotaknula Njegova rečenica, da nas šalje kao janjce među vukove, jer ponekad se i ja osjećam kao janje među vukovima kada svjedočim svoju vjeru i

Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći. Koja utjeha. Koja sigurnost. Kakav mir me obuzme kada ovo čujem. Ne znam kako bih bez toga. Jer, često se bojim raznih situacija, odnosa, razgovora ili bilo čega drugoga. Napokon, kada se usudim djelovati i na koncu djelujem,

Zamišljam te tisuće i tisuće. Očarana sam što ih se toliko skupilo. Luka kaže da su se gazili. Mora da je doista bilo posebno kada bira takvu riječ. Pitam se kako su ga svi čuli. Sumnjam da se derao, a mikrofon nije postojao. Zato najprije govori svojim učenicima. Pouzdaje se

Svaka crta njenog lijepog lica piše o ljepoti i čistoći srca kojom hoda kroz život. Uvijek bira osmijeh, svjesna da je njezin najveći dar i oružje za dobro. Svakim danom Ana sve više postaje svoja i tako daje ovom svijetu savršenu priliku da upozna nešto potpuno novo, nešto što nam

Dok je Isus govorio, farizej je došao i pozvao ga k sebi. Prekidam ga u poslu i zovem da dođe k meni onda kada sam ja to zamislila i kada meni odgovara. Zovem ga na gotovo, kada je sve spremno. On stvarno dođe, ali u svom stilu, ne onako kako

Puno ih je došlo. Nagrnuli su. Skupili su se oko Isusa i iščekivali kakvu će im senzacionalnu vijest reći. Osjećam to vrpoljenje i nestrpljivost. Pa hajde više! Reci mi ono što želim čuti! Zato sam došla! Pokaži mi rješenje moga problema pa da onda mogu mirna ići kući s osjećajem

    Isus ga pogleda i zavoli ga. Zavolio si ga i prije nego si ga pozvao. Ti ljubiš iako te i odbio. Tješi me to da je Tvoja ljubav tu bez da je bogataš išta učinio. Jer i ja sam bogataš. Život mi je ispunjen s puno toga dobrog,

Hvala ti Isuse jer si me pozvao da slušam i prebirem po Tvojoj riječi. Hvala ti što me zoveš da ju čuvam. Čuvam duboko u srcu i pamćenju. Toliko puta sam pročitala evanđelja kroz ovaj tjedan pripremajući i pišući nadnice da ih znam napamet. I ganulo me kada sam shvatila

Marinu sam upoznala ljetos na Modravama gdje smo se obje dosta spontano javile za kuhanje. Jedna od njezinih najljepših osobina je otvoreno srce iz kojega tako jednostavno djeluje. Možda je najbolje opisati kako bi jedan dan prošao s Marinom: probudiš se, dočeka te odmah osmijeh i svojom vedrinom ti da

Nestrpljivost ovoga učenika da povuče Isusa za rukav čim je prestao moliti me dotiče. Koliko je samo onda moralo biti lijepo gledati Isusa dok je molio i razgovarao s Ocem da su i učenici poželjeli isto. Želim i ja naučiti. Želim od Isusa naučiti kako imati takav odnos s Ocem.

Često se osjećam kao malo dijete kojem su stavili tešku torbu na leđa koja postaje sve teža. Svakim novim poslom, obavezom, odgovornošću. Kao da se sve slaže na mene, a ja se pitam kako ću ja to sve Bože? I onda se uznemirujem i brinem i strahujem. I kukam. A

Zamišljam si taj susret zakonodavca i Isusa i odjednom shvatim. Pa on razgovara s Isusom. Pitam se kako li je to bilo? Stajati ti blizu Isuse i pričati s Tobom. Kakav ti je bio glas? Kakav pogled Isuse? Da li je i taj zakonodavac osjetio snagu tvoje riječi? Da je

Opet ljubav. Uvijek i u svemu. Jednom sam čula kako se ljubav množi dijeljenjem. A čovjek nekako uvijek krene suprotno na tom putu potrage za ljubavlju. Nekada se niti ne čini tako očito, shvatim tek kasnije kako moji postupci nisu bili u potpunosti iz ljubavi i za Ljubav. Tako je

Isusovo razumijevanje za učenike i njihova pitanja uvijek me oduševe. Baš poput roditelja koji poučava svoju djecu. I baš danas kad Isus govori da trebamo biti poput djece sjetila sam se svoje malene nećakinje. Njezina jednostavnost i iskrenost uvijek me oduševe. Ne pamti zlo, a ljubav je uvijek spremna dati.

Svaki put kada u Evanđelju pročitam dio koji govori o sudu u glavi mi se pojavi puno pitanja, ali i strahova. Kako ja živim s obzirom na blagoslove koje sam primila u životu? Kako se služim darovima koji su mi dani? Želim li njima proslaviti Krista ili sebe? I naravno

Teško je osobu sažeti u nekoliko rečenica, a kada je riječ o Ivani, onda je to još i teže. Ivana je osoba koja unosi radost u život svakog čovjeka kojeg susretne. Sa svojim specifično glasnim, ali zaraznim smijehom, s očima punim razumijevanja, s dušom uvijek spremnom prepoznati tuđu patnju i ponuditi pomoć,

Današnje Evanđelje navelo me na razmišljanje kako ja to naviještam Isusa u svojoj okolini i sa svojim bližnjima. Razmišljala sam što se o mojim djelima i riječima može zaključiti bez da itko zna da sam vjernica. I može li se uopće zaključiti da sam vjernica. Što me to čini drugačijom

Mali iskaz vjere donio je Natanaelu Isusovo obećanje i za više od toga. I to me baš podsjetilo na teške trenutke u životu kada mi se čini da nema izlaza i da nikakvo dobro neće doći. I kada krene sva lavina misli zbog previse razmišljanja nastojim stati i samo si

Čitajući shvaćam kako je cijeli moj život u tim rečenicama. Odluka za Krista nije upitna, baš kao i kod učenika i prihvaćanja poziva da budu glasnici. Ali na tom putu tražili su pravdu, srce ih je ponijelo, ali Isus im tada pokazuje kako treba postupati s drugima. On se za

U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Ova me rečenica podsjetila na trenutke kada se uspoređujem s drugima. Pažljivo promatram i osuđujem što sebe što druge. I tako u središtu osobe ne vidim Boga već ljudske nesavršenosti. Razmišljam tko je bolji bilo u ljudskim ili Božjim

Gledam učenike kako čuju za nekog tko izgoni zloduhe u ime Božje, ali nije jedan od njih, i onda im se to ne svidi. Oni su ostavili svoje živote za sobom da bi pošli za Isusom. A eto tamo nekog lika koji to nije učinio, koji ne ide s njima,

Učenike vidim kao ljude koji su ostavili za sobom svoje živote i pošli za moćnim Bogom Čudotvorcem. A onda u jednoj od prilika kad se dive Njegovim čudesima, On kaže da će biti predan. I njima to nije jasno. Da se naslutiti da iza tog stoji nešto neugodno, teško, možda

Podsjetilo me ovo na početak Ivanovog Evanđelja, kad kaže „I svijet ga ne upozna.“ Ali Isus kao da ne želi da ga svijet upozna, jer ne želi da Petar drugima govori tko je On. Iako se meni (kao i vjerojatno učenicima) na prvu čini najbolje da se drugima jednostavno lijepo

Erika je osoba koja će s vama plakat i smijat se, ovisi što ti treba u kojem trenutku. Osoba na koju možeš računati u svakom trenutku. Nesebično davanje drugima je još nešto što ju krasi. Prijateljica koja će ti dati toliko dobre savjete, a reći joj ne znam možda to

Heroda vidim kao osobu na poziciji moći, kao moćnika koji čuje glasine o nekom moćnijem od sebe. Možda i ne želi povjerovati, pogotovo u glasinu da se radi o uskrslom Ivanu - jer na to odgovara da je on Ivanu odrubio glavu. Podsjeća sugovornike da može ubiti koga poželi. Mogu