Koliko sam puta gradila na pijesku. Dovoljno puta da sada, kada god krećem u neku gradnju, strepim nad nestalnošću svojeg srca i vapim Gospodinu da mi bude blizu i upravi moje korake. Jer On i pijesak može u stijenu pretvoriti ako naumi mojeg srca teže vršenju onoga što je Njegova volja za moj život. Kiše, bujice i vjetrovi uvijek dođu, ponekad me smoče, ponekad preplaše, a ponekad slome neke dijelove mene. Ali na kraju svake oluje ostane pročišćeno i oblikovano srce sa snažnijom čežnjom da služim Gospodinu.