“Ivan mu je ime!” Zadivila me Zaharijina hrabrost. Unatoč očekivanjima i tradiciji, on odlučuje poslušati Gospodina jer je svjestan da je njegov sin Božji dar, i da pripada Njemu. Od tog trenutka, sve se mijenja. Točno imam pred očima situacije kada sam osjetila da trebam slaviti Boga, nazvati se jasno i glasno – Njegovom! Iz nekog od mnogih razloga koje Zli šapće, nisam poslušala. Tako se i moja svojevrsna nijemost nastavila. No, isto tako mi dolaze situacije u kojima sam bila hrabra odlučiti se za Boga. Kako je Isus radostan kad mu u svojoj slobodi kažemo to – “da”, i dopustimo da ostvari svoj plan za nas, koji je nezamislivo bolji i čudesniji od svih naših maštanja.