“Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.” Izdvajam ovu rečenicu jer mi je najsnažnije odjeknula. Možda zato jer su ovo vremena u kojima primjećujem veliku zabrinutost, tugu radi nemoći, ograničavanja sloboda na ovaj ili onaj način. Teško mi je. Teško mi je gledati čovjeka u čijim očima prepoznajem sve to. Stalo mi je i htjela bih nekako popraviti stvari, a kad to ne uspijem, još me više težina pogura dolje. No, zar mogu pomisliti da mi je više stalo do čovjeka nego što je našem Ocu? Gospa mi danas svraća pogled na nadu i pouzdanje, da ipak na koncu svega – On, naš Bog, ima zadnju riječ.