Gospodin me i čuje i vidi. Ponekad zaboravim da on točno zna što se događa sa mnom i što mi je na srcu. Zna breme koje me salijeće sto puta bolje nego ja. A ja tako malovjerna i nestrpljiva kročim ovim svijetom… Daje mi obećanje da me nikad ostaviti neće, a čim dođe nevolja padam na tlo poput slabića i potpisujem predaju. Zašto mi je tada tako teško vjerovati u Njegovu riječ? Zašto uvijek posrnem kada imam priliku pokazati svoju odanost? Uistinu bih htjela biti poput hrabrog ratnika koji se ne predaje ni dok je nadjačan jer zna da mu Gospodar čitavoga svemira čuva leđa. Jedna stvar je sigurna – Bog nikada ne gubi. A ne dopušta da izgube ni oni koji su istinski Njegovi. Želim biti istinski Tvoja Bože. I onda kada mi odlučiš pohititi u pomoć, lagano se s ponosom osmjehnuti i reći – To je moj Bog. Baš kao kad u filmovima heroj spasi onoga koji je od početka vjerovao u njega 🙂