“Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: »Žao mi je!«, oprosti mu!” A što s onim koji za učinjeno ni ne zažali? Koji me povrijedi iznova i iznova, a ispriku ni jednom ne izusti? Trebam li i takvima oprostiti? Bojim se da trebam. Tko sam ja da tvrdim da netko ne zaslužuje mojoprost kad ni moj obraz pred Gospodinom nije čist? Koliko puta sam ja njega povrijedila, ispriku ne zatražila, a On mi je oprostio. I sada me ljubi i blagoslivlja iako zna da ću ga opet povrijediti. Iznova i iznova. Zašto to čini? Zato što u Njegovom srcu ima mjesta samo za ljubav. Ali moje srce je prljavije, slabije, jadnije. Stoga te molim Gospodine operi ga i napuni ljubavlju . Ljubavlju koja pobjeđuje mržnju i briše ljutnju. Ljubavlju koja umire sebi i oprašta drugome. Ljubavlju koja srce moje čini po srcu tvome.