Puno ih je došlo. Nagrnuli su. Skupili su se oko Isusa i iščekivali kakvu će im senzacionalnu vijest reći. Osjećam to vrpoljenje i nestrpljivost. Pa hajde više! Reci mi ono što želim čuti! Zato sam došla! Pokaži mi rješenje moga problema pa da onda mogu mirna ići kući s osjećajem trijumfa i samodopadnosti. Želim da mi pojednostavniš stvar. Daj mi neki znak, reci mi neku riječ i tako riješi moj problem. Takve su uglavnom misli s kojima se borim kada je neka stijena ispred mene. Bojim se i u jednu ruku se uopće ne želim suočavati s tom teškoćom. Najradije bih da mi Bog raskrči put pa da ja neokrznuta, bez imalo truda, prođem. Oprosti mi Isuse što ti nekad prilazim kao nekom mađioničaru koji služi samo tome da meni rješava dvojbe i olakšava život. Oprosti mi što samo tražim, a zaboravljam dati! Oprosti što zaboravljam na tebe!
