Svaki put kada u Evanđelju pročitam dio koji govori o sudu u glavi mi se pojavi puno pitanja, ali i strahova. Kako ja živim s obzirom na blagoslove koje sam primila u životu? Kako se služim darovima koji su mi dani? Želim li njima proslaviti Krista ili sebe? I naravno kako će se meni suditi jednog dana? Ne znam odgovore na ova pitanja, ali mislim da smisao ovog Isusovog govora nije da postanem puna strahova već da si postavim ta pitanja. A onda i da mogu mijenjati ono što i sama vidim da nije dobro, ali i da Ga u molitvi zamolim da mi ukaže na sve ostalo. Ne samo da mogu prepoznati pogreške već da mi ukaže i na blagoslove koje imam kako bi mu mogla zahvaljivati. A to je vjerujem put za cijeli život.
