Negdje sam čula da su doline koje Izaija spominje, dok naviješta Ivanov dolazak, zapravo naše slabosti, a gore i brežuljci naše oholosti. Samo Božje Milosrđe može ispuniti naše doline, mjesta na kojima smo slabi i neslobodni. A samo milost istinske poniznosti može izravnati naša uzdizanja i osloboditi put za Gospodinovo djelovanje u nama. Gospodin je došao, dolazi i opet će doći. Gospodin je bio, On jest i uvijek će biti. Gospodine, želim poput svetog Padre Pia svaki dan „svoju prošlost prepuštati Tvojoj milosti, svoju sadašnjost Tvojoj Ljubavi i svoju budućnost Tvojoj providnosti“ da jednom kada dođeš pronađeš slugu koji je bio u malome vjeran i kojeg ćeš s radošću pozvati da uđe u radost Gospodara svoga.
