Prava je rijetkost u životu naći prijatelja koji ne samo da je tvoj prijatelj, nego je postao članom tvoje obitelji. Takva je Lucija – njena jednostavnost je osvojila i moju mamu i tatu, pa čak i braću, koji će se uvijek priključiti za neko druženje ako znaju da će ona biti tamo. S Lucijom nema pretvaranja – ona je s tobom onakva kakva zaista je – ima tu jedinstvenu slobodu koje može imati samo osoba koja ima iskustvo Božje blizine. To ne znači da vam Lucija nije prošla krize – ohoho, bome je. Ali dopušta se oblikovati njenim padovima, otvara vrata srca i traga, i zbog toga je jedna od rijetkih ljudi koji uistinu s tobom plaču kada si tužan i smiju s tobom kada si radostan. Baš sam sretna da ovaj tjedan imamo priliku čitati riječi iz njenog pera, jer su one, baš poput nje – pune suosjećanja, iskrenosti i jednostavnosti. A mislim da nam pogotovo ovih dana baš treba jedna Lucija. Znam da iza scena će vjerojatno pomno razabrati svaku riječ koju će istipkati, uistinu želeći srce unijeti u ovo. Tako da L, hvala ti što pišeš – mislim da ti sigurno nije svejedno podijeliti svoje srce i misli, ali također znam da, kao i prijatelju u potrebi, nikada nećeš reći “ne” prilici unijeti malo dobroga u svijet.
