“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”; Ova rečenica današnjeg Evanđelja me baš zdrmala, budući da se u zadnje vrijeme jako često pitam što točno čekam i zašto, da bih bila sretna, moram nešto čekati? Zašto da čekam nešto, ako trenutno imam dovoljno? Zašto da čekam “drugoga”, a Bog je ovdje svaki dan preda mnom, isto kao što je bio i pred ljudima koji su se isto pitali hoće li čekati nekog drugog. Ni oni nisu vidjeli što imaju “pred sobom”. Nadam se da će svima koji čuju ili pročitaju današnje Evanđelje, ono biti motivacija da si češće posviješćuju koliko je Bog dobar, koliko čudesa čini i koliko ih je već učinio za tebe, mene i sve druge ljude i da ako Mu želimo biti bliže, ne moramo čekati jer On već nas čeka raširenih ruku!
