Promatram pismoznanca koji Ti dolazi sa pitanjem, da te testira, da te ispita, da te ulovi u neznanju, no Tvoj odgovor ga nije nimalo ostavio ravnomjernim. Snaga i žar s kojom Ti Gospodine pričaš, s kojom pričaš o Ljubavi, o Svom Ocu, o tolikoj ljubavi koju gajiš prema Njemu, o onome najbitnijem, nimalo ne ostavljaju ni mene ravnodušnim. Kako li si samo jednako promijenio mene kao što si promijenio i pismoznanca, da jednostavno samo želim žvakati, živjeti i prihvaćati Tvoje riječi, Tvoje zakone, sve ono što govoriš. Potpuno prihvatiti i živjeti Tvoje riječi – to je ono što silno želim! Iako one i dalje vriju u meni dok se pitam “Kako? Kada? Na koji način?” – hvala Ti što mogu osjetiti Tvoj blagi, zadovoljni osmijeh i čuti Tvoju dodatnu riječ utjehe.
