U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Ova me rečenica podsjetila na trenutke kada se uspoređujem s drugima. Pažljivo promatram i osuđujem što sebe što druge. I tako u središtu osobe ne vidim Boga već ljudske nesavršenosti. Razmišljam tko je bolji bilo u ljudskim ili Božjim očima. Ali Isus učenicima odmiče fokus s njih samih i okreće ga prema sebi. Vraća ih na pravi put i ukazuje im na ono što je bitno, da u svemu i svima traže Njega, a ne sebe. Da On uvijek bude središte njihovog pogleda, a i prosudbe. Jer ako nam je Bog svima dao jednaku vrijednost tko sam ja da sudim suprotno. Manje mene u središtu, a više Boga. Vjerujem da je to put kojim trebam ići i misao s kojom trebam pristupiti drugima, ali i sebi.
